Zagreb, 19.10.1921. – Zagreb, 31.1.2010.

Aleksandar Augustinčić rođen je 19. 10. 1921. godine u Zagrebu. Diplomirao je scenografiju na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (specijalka Ljube Babića za scenografiju). Od 1950. godine radi kao scenograf u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagre­bu. Kao scenograf usavršavao se 1957. i 1965. godine u Parizu, a 1966. u Bayer­thu. U Hrvatskom narodnom kazalištu postavio je blizu dvjesto predstava te je scenografski pripremio još toliko širom zemlje. Surađivao je s kazalištima u inozemstvu, a scenski je opremao i filmove. Sudjelovao je na skupnim izložbama scenske umjetnosti u Poljskoj, SAD-u, Austriji i Brazilu. U sklopu izložaba kojima su predstavljeni najznačajniji hrvatski scenogra­fi Zavod za književnost i teatrologiju JAZU postavio je u kavani Palainov­ka 1982. godine i samostalnu izložbu A. Augustinčić. Za umjetnički rad nagrađen je Nagradom grada Zagreba i to 1969. godine za scenografiju Krležinih Balada Petrice Kerempuha i 1975. godine za Wagnerova Ukletog Holandeza. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo u kategoriji Kazalište 1996. godine.

“Aleksandar Augustinčić spada u antologijske ličnosti povijesti hrvatskog glumišta. Također, on je jedan od tvoraca Zagrebačke scenografske škole. Preko 400 inscenacija koliko ih je u Zagrebu, Hrvatskoj i svijetu napra­vio viđene su u geografskom dijapazonu od Tokija do New Yorka, od Moskve do Rima. Učitelj mu je bio otac hrvatske scenografije slavni Lju­bo Babić kod kojeg je izučio i grafiku i slikarstvo i scenografiju i estetiku. Naučio ga je i biti uvijek inovator i tražilac novih putova. Međutim, ono u čemu je Šandor bio i ostao nenadmašiv, i čemu je daleko nadišao sve svoje kolege scenografe bila je upotreba rasvjetnih izvora u scenskom prostoru. lstražujući vječnu poetsku igru svjetla medu mračnim razape­tim platnima scenskog dekora ovaj se mag rasvjete vinuo do najviših vrhunaca, i nije čudno da su ga kolege scenografe (i to one najveći) znali zamoliti da im pomogne realizirati na scene njihove ideje lijepo nacrtane samo u skicama.” (mr. Antun Celio Cega)