Dušan Bekar

Dušan Bekar

/1931. – 2019./

Grafički dizajner, fotograf i slikar DUŠAN BEKAR, jedan od najproduktivnijih autora u području komercijalnog i korporativnog dizajna u Hrvatskoj, neumoran stvaratelj aktivan još od konca 1940-ih godina. Mnogi njegovi vi­zualni identiteti, ambalaže, plakati, propagandni materijali i oglasne kampanje duboko su usađeni u kolektivno sjećanje niza generacija te su dan danas izrazito prepoznatljivi — od čitave lepeze efektnih vizuala za Fotokemikine proizvode, do vizualnog identiteta Univerzijade ‘87.

Rođen je u Zagrebu 28. 4. 1931. godine. Od djetinjstva pokazuje crtački talent te gaji zamjetan interes za slikarstvo. U svijet slika Bekara je uveo njegov otac, inače agronom i enolog, putem djela slovenskog slikara, ilustratora i satiričara Hinka Smrekara. “Idemo u Indiju Koromandiju!” bio je očev poziv dječaku u svijet bez ograničenja, svijet igre i zabave prepun grotesknih figura i nadrealnih prizora.[1] Gledajući Smrekarova djela, u početku je precrtavao ljudske figure, no s vremenom je počeo formirati svoje svjetove – scenografiju svakodnevnog života koja je prerasla samu igru. Nakon smrti oca 1944. brigu za Bekarov umjetnički razvoj preuzima rodbina koja je emigrirala u Italiju i koja će ga od 1946. na mjesečnoj bazi opskrbljivati umjetničkim monografijama, udžbenicima o fotografiji i foto-opremom, a po njegovoj želji i pretplatiti na stručne časopise Graphis i Gebrauchsgraphik[2]. Formalno obrazovanje stekao je u I. i II. industrijskoj školi u Zagrebu (usmjerenje Fotokemija), a po njenom završetku 1948., kratko se zapošljava u Chromosovom laboratoriju za boje i polazi tečaj grafike Ozeha[3].

 

Bekar je jedan od rijetkih dizajnera kojeg krasi interdisciplinarnost, autor koji jednako vješto vlada crtačkim, slikarskim, grafičkim i fotografskim tehnikama, dizajner koji je tijekom čitavog svog djelovanja nastojao pratiti aktualne trendove u svjetskom dizajnu bez podlijeganja nekoj maniri, a opet obilježivši dizajnerski prostor određenim vizualnim konstantama koje čitamo nedvosmisleno kao njegove. Možda najveći Bekarov doprinos komercijalnom dizajnu, koji proizlazi iz prirođene sklonosti novim tehnologijama i eksperimentu, jest implementacija suvremenih trendova s područja umjetničkih istraživanja prostora slike, u najširem smislu, u vizualnu poruku namijenjenu prosječnom potrošaču. Bekarov svijet slika i riječi, u kojemu aktivno participiramo kao potrošači već desetljećima, gotovo da se i ne spominje u pregledima grafičkog dizajna[13] i likovne scene općenito od 50-ih do danas. Neki njegovi radovi dostupni u muzejskim zbirkama[14] i ponekom pregledu oglašavanja nerijetko su krivo datirani, krivo imenovani ili mu uopće nisu pripisani. To se ne može pripisati nemaru ili nepostojanju interesa među teoretičarima struke za Bekarovim radovima, već možda više činjenici da ih sam autor nije smatrao važnim prezentirati u formi izložbe ili monografije – do danas. Danas se imamo priliku suočiti s djelićem bogatog opusa autorova djelovanja na području komercijalnog i korporativnog dizajna širokog spektra. U tom smislu ova izložba, na manjem uzorku Bekarova rada koji zahvaća pola stoljeća djelovanja u kontinuitetu, predstavlja važan doprinos sagledavanju trendova u Hrvatskom dizajnu od 1950. do kasnih 90-ih, a na osnovu njega možemo detektirati i neke druge fenomene koji ne pripadaju samo domeni dizajna već, uvjetno rečeno, razvoju društva.

Izvor: Dizajn.hr