/1924., Gospić – 2009., Zagreb/

Dr. Đurđica Cvitanović, djev. Golmajer jedna je od najistaknutijih i najplodnijih hrvatskih povjesničarka umjetnosti 20. stoljeća.

Diplomirala je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te od 1961. djeluje kao vanjski suradnik novootvorenog Instituta za povijest umjetnosti.

Svoj prvi znanstveni rad, kojeg je objavila u časopisu „Peristil“ za 1967. – 1968. godinu, posvetila je jednom od najvrjednijih ostvarenja barokne arhitekture na tlu Hrvatske, župnoj crkvi i kuriji u Selima kraj Siska, za koje je dokazala kako su ostvarene po projektu jednog od ponajboljih arhitekata djelatnih u Beču sredinom 18. st.

Objavila je monografiju posvećenu životu i djelu Kune Waidmanna (1845. – 1921.), jednog od najplodnijih, ali i najkvalitetnijih arhitekata što ih je Zagreb u svojoj dugoj povijesti imao. U svojoj, po mnogočemu pionirskoj monografiji, Đurđica Cvitanović je po prvi puta u nas uvela kataloške jedinice za svako pojedino arhitektonsko djelo, kao i njegov stručni opis, popraćen arhivskom dokumentacijom i literaturom.

Godine 1965. magistrirala je s temom „Župne crkve goričkog arhiđakonata u 17. i 18. stoljeću“, a nastavak tih istraživanja rezultirao je doktorskom disertacijom „Barokna sakralna arhitektura u sjevernoj Hrvatskoj, crkvena područja arhiđakonata Gorica, Gora i Dubica“, koju je obranila 1972. godine. Opsežnu monografiju na istu temu, koja je po mnogočemu ostala nedostignuta sve do danas, objavila je 1985. Posebno poglavlje svojeg bavljenja sakralnom arhitekturom, dr. Đurđica Cvitanović je posvetila tradicionalnim drvenim kapelama, u prvom redu onima turopoljskoga kraja. Te svoje spoznaje sintetizirala je u monografiji „Turopoljske ljepotice“, objavljenoj u posebnom izdanju Kajkavskog spravišća, 1974. godine.
U svojem se stručnom djelovanju uvijek vodila spoznajom da „…znanstveno istraživanje ne može biti samo sebi svrha, konačni cilj mora biti spašavanje i obnova istraženog i ugroženog.“ (Kvartal, II-3-2005.).

Znanstveno je obradila i uglavnom neistražene funduse sakralnog slikarstva u zbirci zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, te u zbirkama sakralne umjetnosti u Krapini, Klanjcu i gradu njezinog djetinjstva Karlovcu, o kojem je do pred samu smrt pisala povijesnoumjetnički monografiju, kao i slikarstvo pučkih drvenih kapela, čiju je baroknu arhitekturu također istražila.

Ono što dr. Đurđicu Cvitanović čini osebujnom i nadasve zaslužnom povjesničarkom umjetnosti, njezino je inzistiranje na konkretnoj uporabi teorijskih spoznaja do kojih se došlo tijekom proučavanja pojedinoga spomenika u svrhu njegove obnove i očuvanja. Štoviše, dr. Đurđica Cvitanović osobno je najzaslužnija za povratak redovnika pavlina u ta velebna zdanja, koja bi inače, bez svojih skrbnika, ostala prazna i zapuštena, te bi tako nužno prije ili kasnije propala. Važne prinose u revitalizaciji i zaštiti čitavih urbanih cjelina ostvarila je u |Karlovcu (renesansna Zvijezda) i Buzetu, a tijekom obnove Trga bana Jelačića u Zagrebu bila je stručnim konzultantom za povijesnu slojevitost trga. Konzervatorska nastojanja dr. Đurđice Cvitanović osobito su došla do izražaja tijekom i nakon Domovinskoga rata.

Kao vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti, imala je prigode djelatno utjecati na stručno i znanstveno formiranje mnogih nadarenih studenata, od kojih neki danas zauzimaju najistaknutija mjesta u struci. Valja istaknuti da je dr. Cvitanović bila generator i istinski spiritus movens nekoliko velikih izložbenih projekata ponuđenih na uvid kulturnoj i široj društvenoj javnosti grada Zagreba i cijele Hrvatske.

Dr. Đurđica Cvitanović je od sredine 1960.-tih aktivna članica Studijske sekcije ULUPUH-a (mnogih saziva Umjetničkog savjeta Sekcije i Udruženja, te Upravnog odbora Udruženja), kao i Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (u kojem je u više mandata obnašala dužnost potpredsjednice i tajnice). Bila je članicom i nekoliko europskih tijela, primjerice Potkomisije za povijesna središta Alpe – Jadran, te je predsjedala Komitetom za srednjeeuropsku inicijativu na projektu Barok u Srednjoj Europi (zemlje sudionice: Austrija, Češka, Hrvatska, Slovačka, Slovenija, Veneto (Italija)), 1991. – 1993. godine.

Izvor: Prilagođeno s Wikipedije