Hutinec, Ana (Zagreb, 1939. – Zagreb, 2024.)

Ana Hutinec završila je Školu primijenjene umjetnosti (keramički smjer) 1960. godine u Zagrebu, u klasi Stelle Skopal i Blanke Dužanec. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je 1965. u klasi Miljenka Stančića, Ivana Sabolića i Valerija Michielija.
Član je HDLU-a od 1967. te ULUPUH-a od 1970.
Izlagala je na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Ana Hutinec, akademska slikarica i kiparica, poznata po svom izuzetnom opusu terakotnih skulptura, ističe se originalnim obradom tematike svakodnevnog života marginalnih ljudi i anonimnih pojedinaca. Kroz oblikovanje malog formata  spaja duh, otpor, smijeh i suze s izrazom grča i bunta ističući nesalomljivu životnu energiju malog čovjeka.
Odabravši grotesku kao kiparski impuls Ana, kroz svoja djela, analizira i propituje stvarnost i osjećaje tih pojedinaca dajući im važnost i podižući ih na pijedestal svog kiparskog štafelaja.

Slikarica i keramičarka Ana Hutinec ostavlja osobit opus terakotnih figura.  Iz širokog spektra njenih djela posebno se ističu sljedeći ciklusi:

“Istoimeni destilati” iz 1967., “Mali ali važni” (1970.) i “Čuđenje u zvjerinjaku” (1972.) predstavljaju socijalnu kroniku, prožetu figurama staraca, starica i djece te odsustvo generacije gastarbajterskih roditelja,

Romantični likovi iz ciklusa „Prohujalo s vremenom” (1977) stapaju nostalgiju s elegancijom i mirom izduženih ženskih figura i svirača vergla, stvarajući glineni album uspomena na stari Zagreb iz doba Secesije.

1980. nastaju djela nove ikonografije: “Vratimo dostojanstvo odbačenim stvarima” – glazirane keramičke vaze sjedinjene sa starim i odbačenim željeznim uporabnim predmetima.

„Kolodvor za utopiju” (1985.) istražuje skrivene svjetove onih koji čekaju svoj trenutak, dok u „Sjećanju na Brechta” (1987.-1988.) proučava likove u vrtlogu velikog grada – mešetare i skitnice, uz miris podzemlja i razrušenih iluzija.

iz ciklusa “Susreti na putu svile” ističu se  Misionari, 1992. i Dubrovački trgovci, 1993., ekspresivne skulpture nadahnute  grubo izrezanim komadima šamotne gline.

Ana Hutinec odlikuje se posebnom sposobnošću modeliranja, a njene skulpture odišu pokretom i čvrstinom. Orkestracijom patine ističe punoću atmosfere i dramatsku snagu svojih figura.

Njezina neponovljiva kiparska nadarenost i majstorsko znanje čine je jedinstvenom keramičarkom unutar svijeta terakotne skulpture malih dimenzija, dok njena djela ostaju snažan svjedok sudbina i emocija ljudi na marginama društva.

Ana Hutinec ostaje istaknuta umjetnica u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti, a njen opus će i dalje inspirirati  nove generacije umjetnika i umjetničkih entuzijasta.

OTKUPI, NAGRADE, PRIZNANJA:

1967. – DIPLOMA D’ONORE, Internacionalna izložba keramike, Cervia-Ravena (Italija)
1969. – SREBRNI PEHAR, Internacionalna izložba keramike, Cervia-Ravena (Italija)
1970. – ZLATNA MEDALJA, Internacionalna izložba keramike, Cervia-Ravena (Italija)
1974. – DIPLOME D¨HONNEUR, Internacionalna izložba keramike, Vallauris (Francuska)
1974. – Otkup Muzeja za umjetnost i obrt, 9. zagrebački salon, „Situacija 73/74“, Zagreb
1977. – Otkup – Gliptoteka JAZU, Zagreb
1980. – Posebno priznanje stručnog žirija IV jugoslavenski trijenale keramike, Beograd – Subotica
1985. – Otkup – Županijski muzej Šibenik
1987. – NAGRADA „MAINZ“ na II. Svjetskom trijenalu male keramike, Zagreb
1993. – GRAND PRIX – za domaćeg izlagača, IV. Svjetski trijenale male keramike, Zagreb

Samostalne izložbe

u Zagrebu (1977, 1984, 1988) i Varaždinu (1994)

Skupne izložbe

ULUH-a (od 1967)  ULUPUH-a (od 1970), Zagrebačkom salonu (1972, 1974, 1977, 1983, 1986), izložbama likovne kolonije u Primoštenu (1977–86), na izložbi Hrvatsko kiparstvo od 1955. do 1977 (Zagreb 1977), Trijenalu keramike (Subotica 1968; Beograd 1980, 1983, 1986), Trijenalu male keramike (Zagreb 1984, 1987 – nagrada, 1993 – nagrada, 1997), Trijenalu hrvatskog kiparstva (Zagreb 1991), na međunarodnim izložbama umjetničke keramike u Cerviji (1967, 1969 – nagrada, 1970 – nagrada), Faenzi (1969), Gdańsku (1973), Vallaurisu (1974, 1976, 1978, 1982)

Međunarodne skupne izložbe umjetničke keramike

u Cerviji (1967, 1969 – nagrada, 1970 – nagrada), Faenzi (1969), Gdańsku (1973), Vallaurisu (1974, 1976, 1978, 1982) Izložba Jugoslavenske keramike (Pariz 1981) i Suvremena hrvatska keramika (Barcelona 1986).