Lazer Rok Lumezi

Lumezi je istaknuti umjetnik na području primijenjene umjetnosti i kiparstva malih formi, jedan od vodećih umjetnika u izradi umjetničkog nakita. U njegovu životopisu nalazimo podatke da je nakon tri godine studija književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, istodobno učeći zlatarski i filigranski zanat kod Fridriha Široke. Diplomirao je 1971. godine, no tada je već bio upućen u izradu nakita čemu će se posvetiti i ostati vjeran do danas. Tako je 1972. godine otvorio vlastiti zlatarski i filigranski obrt, postavši vrlo vješt u svome radu. No, unutarnji kreativni nemir ili bolje rečeno osjećaj nužnosti biti umjetnikom potaknula je Lumezija na hrabar iskorak: unosni obrt, koji sadrži i aspekte serijskih izrada i komercijalne isplativosti većih količina nakita, od 1980. zamijenio je izradom unikatnog nakita, ili, rjeđe, nakita u samo ograničenom broju oblikovnih varijacija. Drugim riječima, Lumezi se tada stavio na vjetrometinu umjetničkog tržišta i slobodne profesije, sa svim popratnim egzistencijalnim rizicima.

1996.g. osnovao je “Otvoreni atelier Lumezi” u kojem zainteresirane podučava tehnikama oblikovanja nakita.

2021. g. dobio je Veliku nagradu ULUPUH-a za životno djelo.

Član je hrvatskih umjetničkih i strukovnih udruženja – ULUPUH, HZSU, HDLU i Matice hrvatske. Do sada imao je više od 30 samostalnih i 60 skupnih izložaba nakita. Živi i radi u Zagrebu.

Premda neumorno i dalje radi, već sada ima prepoznatljiv i zaokružen opus koji obogaćuje hrvatsku kulturnu baštinu.

– Svojim umjetničkim radom otvorio je novi prostor u mogućnostima umjetničkog nakita i kiparstva, stvorio razvojnu platformu za neočekivane inovativne putove suvremenog oblikovanja plemenitih kovina i umjetničkog obrta, gdje se i u minijaturnoj formi postižu učinci monumentalnog.

– Svoje dragocjeno tehnološko znanje Lumezi ne skriva već obratno: prenosi ga mlađima, okružujući se đacima i suradnicima. Godine 1996. osnovao je „Otvoreni atelier Lumezi“ u Oktogonu i Umjetničku organizaciju „Majstorska školica“ u Tkalčićevoj ulici. Na tim je mjestima prenosio svoja tehnološka znanja mnogim domaćim i stranim polaznicima, obrtnicima i umjetnicima, podučavajući ih starim ali i modernim tehnikama oblikovanja nakita. U „Otvorenom atelieru Lumezi“ organizirao je brojne izložbe nakita, pružajući mladima priliku za afirmaciju. Ukupno je imao do danas 125 đaka i suradnika. Iz toga rada proistekla je jedna vrlo važna sastavnica njegove ostavštine: osigurao je kontinuitet znanja kojeg nema u udžbenicima, kontinuitet memorije.

– Važan doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini je njegova dugogodišnja suradnja sa „Viteškom Sinjskom Alkom“. Kao suradnik Hrvatskog restauratorskog zavoda neumorno je radio na restauriranju te izradi metalnih ukrasa viteških odora sinjskih alkara. Izradio je na stotine replika izvornog tradicijskog nakita za dolame, ječerme, toke čime je bitno pridonio da taj dio etnografske baštine preživi do danas, perpetuirajući izvornost oblika. Restaurira i izrađuje replike i za brojne druge dijelove narodnih nošnji, tako da je plodnu suradnju ostvario s Etnografskim muzejom u Zagrebu i Etnografskim muzejom u Splitu.

– Godine 2008. godine Lumezi je zajedno s tadašnjim ministrom kulture mr. sc. Božom Biškupićem inicirao putujuću izložbu selekcije hrvatskog suvremenog nakita (Contemporary Croatian Jewellery, selektorica Arijana Kralj, organizacija Ministarstvo kulture RH) koja je do 2014. proputovala svijetom i tako, baš u vrijeme pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju, na najbolji način predstavila kreativnost i visoke dosege jednog dijela hrvatske suvremene umjetnosti.

Izbor iz kritičkih osvrta

“…Svojim recentnim stvaralaštvom Lumezi i dalje prati svoje osnovne smjernice interpretaciju prirodnih oblika pretočenu u plemeniti materijal, uz promišljanje svakog pojedinog primjerka. Kao i uvijek, u njegovom nakitu prevladavaju maštovite, neobične i neočekivane kompozicije koje iznenađuju hrabrošću i dosegnutim skladom posve raznorodnih elemenata, te u kojemu, usprkos sve prisutnijim prirodnim materijalima i dalje dominira Lumezijev autorski rukopis. Perfekcija izrade jedna je od značajki njegova nakita: sjajno vladanje materijalom i namjerno stupnjevanje dovršenosti plohe pridonosi izuzetnim realizacijama organski oblikovanog nakita, u kojima autentične prirodne elemente suprotstavlja onima izvedenim u metalu.
Oblikovanjem recentnih radova Lumezi slijedi svoje osnovne smjernice koje varira od osamdesetih godina do danas, izvori njegovih nadahnuća i dalje su savršenstvo i raznolikost životinjskog svijeta: gmazovi, ptice, reptili, ličinke, no ne samo njihovo obličje, nego i transformacija, iščekivanje stvaranja njegova ljepšeg oblika. Lumezi je fasciniran i imaginarnim svijetom ljudskih vjerovanja, svijetom nadnaravnog u kojemu amuleti i talismani štite i skrivaju moći, ponekad se pretvarajući i u nakit.
Izložbom u Muzeju za umjetnost i obrt dvadeset godina poslije, Lazer Rok Lumezi potvrđuje svoju neosporno visoku vrijednost, neiscrpnu kreativnost, te vodeću poziciju u području oblikovanja nakita, kao i visoke dosege umjetničkog izraza postavljene osamdesetih, i u međuvremenu s lakoćom ostvarene.” Arijana Koprčina, iz predgovora izložbe „NAKIT KAO METAFORA„

 

Lumezi između slike i riječi

Što je zajedničko oblikovanju nakita i oblikovanju poezije? Kako ih očigledno povezuje umjetnost, možda je bolje pitati što ih uopće razlikuje? A ne razlikuje ih gotovo ništa. I jedni i drugi oblici izviru iz Niotkuda i naviru od Posvuda. Rasprostiru se prostorom u kojem je umjetnik mjesto nalaženja. Lumezi je, kaže svoj cijeli mali stan i on se sam prostire od ulaznih vrata do zidova boje meda od kestena do malih prozora otvorenih na sjever i zapad… I stih je misao kao i nakit. Zajedničko im je duhovno ishodište, tajna postanka i vjera u moć spasenja, ozdravljenja, vidanja, zavođenja i širenja intelektualne radosti. Sve su to nomadski i lako prenosivi oltari i skulpture, molitve i emocije zarobljene u oblike čulnosti, prepoznavanja, sjećanja… I stih i i nakit, onaj su, kako kaže Lumezi, najintimniji kontakt s unutarnjim svjetlom koje navire stvaratelju iz dubine, probijajući se između egzistencijalne nužde i straha od mogućeg izostanka blagoslova ljepote i tajne kojom čarobnjaci pretvaraju kamen u zlato. Nema razlike u izboru oblika. On se nekako sam nametne izvan slučaja, dok svi maleni ljudski proračuni nestaju, kako nam sugerira Lumezi, pred izrazom, metafizikom i poezijom. Opet su jedno. I slika i riječ, i skica i nacrt, i konačan zapis poezije u prozi i vješto majstorstvo obrade materijala. Njihova je bliskost u snazi ljudskosti, u nesavršenosti duhovnih formi, koje lako dozivaju prošlost, i još radije zaviruju u vječnost.
Nepotrebno je i teško nadmetati s umjetnikom kojem je stvaralaštvo likovno i poetsko proizašlo iz istog procesa razmišljanja, osmišljanja, osluškivanja oblikovnih praznina, dozivanja vlastite jeke, i vraćanja umjetnosti onog što je svakome dužnost, kaže Lumezi, koji je s rođenjem primio dar talentiranosti. Duboko zahvalan na od Prirode dobivenomu daru, autor već više od pola stoljeća odrađuje savjesno ono što zna da treba i može, te autentičnim i originalnim djelom vraća svoj dug čovječanstvu. Dosegao je savršene krugove i naslagao ih toliko da je mirne duše mogao u hladovini svoga djela i djelovanja otvoriti “školicu” i učiti druge.
Još je pitanje može li se poezija nositi lako i prigodno, kao razlistani oltar, na što odgovor pruža dizajnerica ovog džepnog izdanja Lumezijeve knjige, lagane i teške, ugodne i ozbiljne, čulne i iskrene, knjige koja je nastala u mraku radionice i iz dubine srca, da bi posvjedočila o stvaralaštvu, kao apstraktnom, vanrazumskom, duboko bliskom i čudesno prisnom procesu oblikovanja osjećaja.
Branka Hlevnjak

 

Nakit kao umjetnost bez zadržke

Lazer Rok Lumezi spada u umjetnike čije se stvaralaštvo može tumačiti analizom ostvarenih djela, ali se mnoge bitne sastavnice njegovih umjetničkih postupaka i uvjerenja mogu prepoznati i u njegovim dobro sročenim literarnim zapisima. Raspravljajući o specifičnosti nakita kao jedinstvenog, ali punopravnog umjetničkog oblika, Lumezi s pravom tvrdi:“Ako je nešto bogato duhom i idejom može biti čak i od plemenitih kovina!“. Drugim riječima, materijal i namjena (ukras) ne određuju umjetnički značaj nego njegova vrsnoća, a krajnje je upitno da li u današnjem vremenu pluralizma ukusa ima ikakva smisla tradicionalna podjela na primijenjenu i tzv. „čistu“ umjetnost. Stjecajem profesionalnih obaveza, dan prije pisanja ovog teksta razgledao sam izložbu skulptorskih instalacija Mirka Zrinščaka u Umjetničkom paviljonu i dovršavao prikaz monografije Liljane Domić o slikaru, grafičaru i kiparu Nikoli Koydlu.
Uvjeren sam kao nakit Lazera Roka Lumezija posjeduje ne samo morfološku sličnost sa Zrinščakovim kiparstvom i Koydlovim slikama i objektima nego je riječ o majstorima usporedljivog ranga bez obzira na materijale s kojima se služe i dimenzije njihovih uradaka.
U Lumezijovoj interpretaciji nakita mogli bismo prepoznati načelo „individualizirane instalacije“, to jest kreiranja plastičkog znaka primjerenog osobi koja se njime resi isto kao što suvremeni umjetnici in situ stvaraju djela koja korespondiraju sa zadatim gabaritima izložbenog prostora. Pritom, Lazer Rok Lumezi osim takve simbolističke izražajnosti oblika iskazuje izniman smisao poznavanja osobitosti materijala i
postizanja monumentalnog učinka i kod umjetničkih predmeta manjih dimenzija. Pišući o slikama i grafikama N. Koydla, Liljana Domić za njih pjesnički precizno predlaže određenja poput „kartografija duše“, „egzaktna fantastika“, „kriptogrami“ i „levitirajuće znakovlje“ što sam spreman, bez ikakve zadrške, ponoviti i za Lumezijeve umjetničke artefakte.
I na kraju vratimo se još jednom mogućem tumačenju ovodne majstorove rečenice o nesmanjenom sjaju autorskog nakita: Lazer Rok Lumezi jedan je od najzanimljivijih i najkvalitetnijih protagonista suvremene hrvatske likovnosti.
Darko Glavan