Želimir Zagotta

/ Zagreb, 1925. – Zagreb, 2011. /

Hrvatski arhitekt i scenograf. Završio studij arhitekture (1948.) na Tehničkom fakultetu i scenografije (1950.) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Scenografijom se počeo baviti 1949. u Studentskom kazalištu „Ivan Goran Kovačić“, a 1956. sudjelovao je u osnivanju Studentskog eksperimentalnoga kazališta. U ta dva kazališta ostvario je svoje ponajbolje radove (pr. M. Držić, „Dundo Maroje“, 1958.). Posebno se izdvajaju predstave ostvarene u suradnji s redateljima B. Jerkovićem i Ivanom Šebelićem. Niz scenografija ostvario je i u drugim kazalištima u Hrvatskoj (Komedija, HNK Zagreb, Narodno kazalište Šibenik, Teatar &TD, Malo kazalište Trešnjevka) i inozemstvu (Hamburg, Parma). Od 1953. godine radi niz scenografija za brojne filmove: „Sinji galeb“ (1953.), „Milioni na otoku“ (1954.) i „Ne okreći se sine“ (1956.) B. Bauera, „Koncert“ (1954.) B. Belana, „Svoga tela gospodar“ (1957.) F. Hanžekovića, „Deveti krug“ (1960.) F. Štiglica, „Sreća dolazi u devet“ (1961.) N. Tanhofera, „Vlak u snijegu“ (1976.) M. Relje, „Čovjek koji je volio sprovode“ (1989.) Z. Tadića, „Kontesa Dora“ (1993.) Z. Berkovića. Svojim je radom Želimir Zagotta ostavio neizbrisiv trag u razvoju hrvatske filmske i kazališne scenografije, te je, sukladno tome, dio njegovih radova uvršten i u monografiju „Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909. – 2009“. (ULUPUH, 2011.)

Izvor: lzmk