IZLOŽBENE KARTOGRAFIJE – Fotografiranje postava izložbi – Boris Cvjetanović

Pozivamo Vas na radionicu Borisa Cvjetanovića Fotografiranje postava izložbi u subotu, 27. studenog 2021. s početkom u 11 sati u Galeriji ULUPUH, Ilica 13/I.

Radionicu fotografiranja postava izložbi vodi fotograf Boris Cvjetanović, dugogodišnji fotograf postava izložbi ponajprije suvremene umjetnosti, čije fotografije su i same dio povijesti nacionalne suvremene umjetnosti. Radionica se sastoji od predavanja, fotografiranja u izložbenom prostoru te mentorskog izbora fotografija individualno, u grupi i e-mailom. Nije potrebno posebno se pripremati za radionicu, dovoljno je ponijeti foto-aparat, koji ne mora biti profesionalni, a može biti kamera na mobitelu.

Polaznici radionice, na koju su pozvani profesionalni i amaterski fotografi, svi zainteresirani građani a naročito apsolventi i studenti umjetničkih studija Zagrebačkog sveučilišta, dobit će potvrdu o pohađanju radionice, a odabrani radovi bit će prezentirani u katalogu projekta i na internetskoj stranici ULUPUH-a i HS AICA-e.

Radionica započinje predavanjem. Boris Cvjetanović govorit će pritom o zahtjevima i problemima fotografiranja postava izložbi te polaznicima radionice dati upute za samostalan rad. Kao fotograf izložbi Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, do 1998. Gradske galerije suvremene umjetnosti; od 2009. u novozagrebačkoj zgradi Igora Franića, a ranije situiranog u Kulmerovoj palači na Katarininom trgu, Cvjetanović pristupa fotografiranju izložbe na formalniji način nego kad dokumentira izložbe prijatelja, kao na slici, otvorenja izložbi na kojima je i sam publika.

Dok povijest izložbi u modernom smislu sveopćeg prava na javnost možemo pratiti još od revolucionarnih previranja kraja 18. stoljeća, povijest izlagačkih praksi novu dimenziju dobiva upravo s avangardnim umjetničkim iskoracima s kraja 19. i početka 20. stoljeća što otvara put metodama inovativnosti, participativnosti i propitivanju postojećih institucionalnih politika, sadržajnih okvira i prezentacijskih modela.

Umjetnost visokog modernizma je stvarana namjenski, za galerijski ili muzejski prostor, okružje koje je bilo potvrda njezine autonomije u odnosu na druge oblike društvenog života. Muzej je bio shvaćen kao prostor estetske, specifično likovne kontemplacije. Krajem 1960-ih izlaskom umjetnosti u javni prostor i njezinim integriranjem sa samim životom, povijesno je dovršeno razdoblje institucije muzeja u izvornom poimanju. Tradicionalni muzej bio je normativni, didaktičan, autoritativan, funkcionirao je kao mjesto gdje su tragovi prošlosti pohranjeni i posloženi u zaokruženu sliku koja je smatrana društveno prihvatljivom reprezentacijom povijesti, dok je muzej suvremene umjetnosti aktivni generator umjetnosti sada, ili bi to trebao biti. Destabilizirani su pojmovi originalnosti, autentičnosti i prisutnosti, nekoć bitni za normativni diskurs muzeja. Muzej je, također, prostor inscenacije (svjetlost, scena, akcentuiranje slike, pozicioniranje publike… danas je u muzejskim prostorima dopušten ulaz dnevnog svjetla, za razliku od ranijih muzeoloških paradigmi) izložbe, na kojoj su djela umjetnosti izložena bez uspostavljanja hijerarhijskog odnosa među njima, ili su ključni radovi postavom naglašeni, pozicionirani centralno ili izdvojeni u prostoru izložbe. Dok je gotovo svaka druga ustanova neposredno vezana uz pojavu nacionalnih država u 19. stoljeću kao paradigme moderniteta utonula u duboku krizu identiteta, politički zaborav ili ekonomske rezove,  institucija muzeja (Lorenteove „katedrale moderniteta“) se je „ponovno otkrila“ unutar vlastitih temelja. Fotografija postava izložbe oblikuju promatračev doživljaj izložbe, dokumentira postav izložbe pa je primarni izvor za istraživanje povijesti izložbi, utječe na značenje i recepciju referentnog okvira izloženih radova i oblikuje paradigmu promatranja djela na izložbi, tako da ih otvara interpretaciji.

 

Boris Cvjetanović (Zagreb, 1953.) profesionalno se bavi fotografijom od 1984. Dobitnik je nagrada 1st Tokyo International Photo-Biennale ’95 u Japanu, Grand Prix izložbe Hrvatska fotografija ’97, Tošo Dabac 2016. Njegove fotografije su u zbirkama: Tokyo Metropolitan Museum of Photography; MSU, Zagreb; Galerija Dante Marino Cettina, Umag; MMSU Rijeka; Galerija umjetnina Split; NM Zadar – Galerija umjetnina; Hrvatski povijesni muzej te privatnim  zbirkama.

Opus mu se dijeli na cikluse tjeskobnih, mučnih fotografija u kojima prikazuje ljude s društvene margine (Mesnička 6, Ljudi iz šahtova, Bolnica, Mama u zatvoru, Radnici), cikluse spokojnih, intimnih fotografija (Ljetovanje, Prizori bez značaja, Fotografirano, Novo nebo) i one u kojima bilježi životne cikluse i entropiju grada (Grad, Priroda i grad). Kadar njegove fotografije većinom je organiziran stabilno, snimka je mirna, atmosferska i nepatvoreno suosjećajna.

 

Molimo Vas da nosite masku cijelo vrijeme trajanja predavanja, na koji je ulaz moguć  isključivo s Covid-potvrdom, potvrdom o preboljenoj bolesti virusa COVID–19 u posljednjih 12 mjeseci, ili PCR testom ne starijim od 48 sati.

Ulaz u MSU Zagreb i Galeriju ULUPUH za polaznike radionice, kao i sudjelovanje na radionici je slobodan.

Program radionice realiziran je uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH.

Radionicu organizira ULUPUH (Udruženje likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti) u suorganizaciji s Hrvatskom sekcijom Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA i Muzejom suvremene umjetnosti Zagreb.

 

Radionica je dio projekta EDU radionica Ivane Bakal i Silve Kalčić, u organizaciji Silve Kalčić.

 

Radionica je također uvod u projekt Izložbene kartografije, radionice likovne kritike koja je ove godine posvećena kritičkom  instrumentariju, izložbenim i kustoskim narativima suvremene umjetnosti – u Zagrebu, Rijeci i Splitu te on-line konferenciju (od prosinca 2021. do ožujka 2022. godine).

Gotovo istodobno s bijelom kao standardiziranom, bojom „čistoće“, izložbenih zidova njemačkih galerija u Trećem Reichu, Muzej moderne umjetnosti u New Yorku (MoMA, od engl. the Museum of Modern Art) po svom osnivanju 1929. dokinuo je model izlaganja slike dominantan u muzeju 19. stoljeća. Tada su slike prekrivale cijeli zid; djela smatrana značajnijima (na primjer, portreti) pozicionirana su u visini očiju posjetitelja dok su djela smatrana manje vrijednima (na primjer, s motivima pejsaža i mrtve prirode) aranžirana iznad i ispod ili sa strane; takvi zidovi puni slika često su bivali slikarskim motivom. Već sredinom 19. stoljeća došlo je do spoznaje da masovno izlaganje umanjuje pravilno vrednovanje pojedinih slika te se one počinju izlagati isključivo u visini očiju posjetitelja, a do izražaja sada dolazi boja pozadinskog zida koja od ranije sive postaje crvena, potencirana zlatnom bojom okvira slika što dovodi do efekta „muzejskog umora“, u engl. izvorniku „museum fatigue“, prema Benjaminu Ivesu Gilmanu 1916. u prvoj empirijskoj studiji muzejskog postava i efekta fizičkog i mentalnog iscrpljivanja promatrača multipliciranim stimulansima.

Prema Mary Anne Staniszewski u njezinom kritičkom istraživanju teme postava izložbi, ponajprije suvremene umjetnosti (objavljenom 1998. pod nazivom The Power of Display), do 1970. postoji cijelo mnoštvo izložbenih koncepata i njihovih kombinacija, a onda oni postaju unificirani i više pedagoški (edukacijski) orijentirani, izravno se obraćajući posjetitelju stejtmentom ili tekstom napisanim na zidu, prezentirajući umjetničko djelo kao autonomno, ili pre-autonomno – u odnosu na kulturu. Naziv knjige odnosi se na implicitno prihvaćanje autonomije umjetničkog djela od strane povjesničara umjetnosti koji ignoriraju „moć izlaganja“, engl. „the power of display“.

 

Galeriji ULUPUH

Ilica 13/1 kat

10000 Zagreb

Google maps 45°48’47.4″N 15°58’23.4″E

/

Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Avenija Dubrovnik 17

10020 Zagreb

Google maps 45°46’43.7″N 15°58’57.0″E