Marijana Županić: Tijelo od sjene

U utorak, 12. srpnja 2005. u 19 sati u Galeriji ULUPUH otvorena je izložba “Tijelo od sjene” autorice Marijane Županić, članice ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje igračaka i lutaka.

Izložba je otvorena do 30. srpnja.

“Zamračeni prostor galerije presijeca crveni trak usmjerenog svjetla izvlačeći iz tame tri krhke viseće strukture od žice i listića lima. Imaju obrise ženskih figura i lagano se, jedva primjetno miču, osjetljive i na najmanje strujanje zraka. Svjetlost se lomi na hrptu svakog lista stvarajući složenu igru odbljesaka, a na stjenke okolnih zidova projicira tihu igru bačenih sjena. Nekoliko je listova na podu, kao da su pali sa figura… Scena je pripremljena za početak radnje. Ulazi posjetitelj – akter – i prizor se iznenada preobražava: zračni kovitlac izazvan njegovim kretanjem naglo pokreće figure, prostor ispunja šuštavi zvuk lišća kroz koje kroči, a okolni zidovi postaju poprište dramatične igre­ njihovih bačenih sjena… Predstava počinje…

Predstava ili izložba? Galerija ili scena? Granice scenskih i vizualnih umjetnosti već su odavno izbrisane ali mi se teško odričemo starih poznatih pojmova i kategorija, jer oni su naše pribježište, uporišna točka na skliskom tlu, umjetnosti kao i života. Pa se tako smeteni dvoumimo: hoćemo li ovaj rad svrstati u kategoriju tzv. vizualnih umjetnosti (jer predstavljen je u galeriji), smjestiti ga na povijesnu liniju razvoja happeninga, performansa, opisati možda kao ambijentalnu instalaciju, ili ga pak svrstati u kategoriju tzv. scenskih umjetnosti, smjestiti na liniju razvoja kazališta sjena npr? Jer samo tako možemo ocijeniti njegov odmak odnosno “napredak” u odnosu na izabranu mu tradiciju. “Bastardna” priroda ovog rada pokazuje se tako kao kamen kušnje, ispit našeg analitičkog aparata, ali razotkriva i temelj našeg (zapadnjačkog) pristupa umjetnosti uvijek kao predmetu valorizacije i ocjenjivanja, a manje kao izvoru iskustva, otkrivalačkog doživljaja. (…) Možda je upravo u tome najsnažniji potencijal ovog rada: u njegovoj moći da pokrene naš osjetilni, doživljajni aparat, preusmjeri ga i otkrije nam nove dimenzije estetskog iskustva. Nepripremljeni, u galeriji se susrećemo s nečim što ne možemo imenovati, ne možemo klasificirati, pred zadatkom da tek uobličimo vlastito iskustvo. A igra sjena na zidu nestalna je kao i naša spoznaja…” (Maša Štrbac, iz kataloga)

Sastavni dio izložbe je autoričina intervencija na fasadi galerije koju je prekrila limenim listovima koji se “penju” po njoj poput gigantskog stiliziranog bršljana.

O autorici

Marijana Županić (r. 1977.), bavi se lutkarstvom od 1998. godine, isprva kao članica grupe FASADE, a potom se usavršava na raznim lutkarskim i likovnim radionicama. Bavi se kreacijom lutaka, scenografijom i kostimografijom. Radi kao umjetnički pedagog u lutkarskom studiju ZKM-a i u sisačkom kazalištu DASKA. Članica je ULUPUH-a od 2004. godine.