DODJELA NAGRADA ULUPUH-ove SEKCIJE ZA KAZALIŠNU I FILMSKU UMJETNOST

UTORAK, 23. svibnja 2023.
17 sati
Galerija ULUPUH, Ilica 13, Zagreb

Po prvi puta ULUPUH-ova Sekcija za kazališnu i filmsku umjetnost  dodijelit će nagrade svojim članovima za iznimna postignuća u svome radu. Tri velike nagrade sekcije u spomen na tri velikana kazališne i filmske umjetnosti, dodjeljivat će se svake dvije godine, u sklopu tradicionalne bijenalne izložbe Sekcije  Suvremena kazališna i filmska scena, za najbolje umjetničko ostvarenje u području kostimografije, scenografije i oblikovanja svjetla ostvareno u prethodne dvije godine, odnosno od protekle sekcijske izložbe ili/i za ukupan prinos struci s ciljem poticanja, afirmacije i unapređenja kostimografije, scenografije i oblikovanja svjetla u Republici Hrvatskoj.

Prema odluci ovogodišnjeg Odbora za dodjelu nagrada koji je radio u sastavu Dinka Jeričević, Martina Petranović i Ivana Bakal, nagrade će se dodijeliti kako slijedi:

Nagrada Ika Škomrlj za kostimografiju, u spomen na iznimnu umjetnicu kostimografiknjiju Iku Škomrlj (Zagreb, 13. srpnja 1932. – Zagreb, 15. listopada 2018.), dodijelit će se istaknutoj kostimografkinji Doris Kristić za kostimografska ostvarenja u 2021. i 2022. godini i za ukupan prinos hrvatskoj kostimografiji.

Nagrada Drago Turina za scenografiju, u spomen na iznimnog umjetnika scenografa Dragu Turinu (Virje, 6. svibnja 1943. – Zagreb, 20. siječnja 2020.), dodijelit će se scenografu Marinu Gozzeu za ukupan prinos hrvatskoj scenografiji.

Nagrada Miljenko Bengez za oblikovanje svjetla, u spomen na iznimnog umjetnika oblikovatelja svjetla Miljenka Bengeza (Zagreb, 27. svibnja 1972. –  Zagreb, 9. veljače 2021.), dodijelit će se Deniju Šesniću za oblikovanje svjetla u 2021. i 2022. godini i za ukupan prinos oblikovanju svjetla u Hrvatskom kazalištu.

Dodjela nagrada održat će se u utorak, 23. svibnja u 17 sati u Galeriji ULUPUH, Ilica 13,  u Zagrebu.

OBRAZLOŽENJA NAGRADA

Nagrada Sekcije za kazališnu i filmsku umjetnost Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) 2021. – 2022.

Nagrada “Ika Škomrlj” za kostimografiju

DORIS KRISTIĆ za kostimografska ostvarenja u 2021. i 2022. godini i za ukupan prinos hrvatskoj kostimografiji

Nagrada Ika Škomrlj za kostimografiju Sekcije za kazališnu i filmsku umjetnost Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) za razdoblje 2021. – 2022. dodjeljuje se istaknutoj hrvatskoj kostimografkinji Doris Kristić (Dubrovnik, 17. lipnja 1953.) za kostimografska ostvarenja u 2021. i 2022. godini i za ukupan prinos hrvatskoj kostimografiji.

Po završetku rimske Akademije za kostim i modu, kao i specijalističkoga studija kazališne i filmske kostimografije, Doris Kristić započela je karijeru kazališne kostimografkinje, realizirajući prvu samostalnu kostimografiju u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku (A. Strindberg, Gospođica Julija). Neka od prvih iskustava stjecala je volontirajući na filmu Luchina Viscontija Zatvoreni obiteljski krug, potom i kratko asistirajući Ingi Kostinčer i Jagodi Buić, no kostimografkinja koja je na nju ostavila najdublji profesionalni i privatni trag je upravo Ika Škomrlj i stoga je posebno veselje što je upravo ona dobitnica nagrade koja nosi ime Ike Škomrlj. Doris Kristić  isprva je djelovala kao slobodna umjetnica, potom je počela raditi kostime za kazališta u svim zemljama bivše Jugoslavije te u Italiji i Mađarskoj, da bi se 1989. godine skrasila u Zagrebačkome kazalištu mladih (T. Bakarić, Smrt Stjepana Radića, C. Sternheim, Nacija, M. Krleža, Zastave, S. Šnajder, Kamov. Smrtopis, L. N. Tolstoj, Ana Karenjina, A. P. Čehov, Galeb, F. M. Dostojevski, Idiot) u kojem je zaposlena cijeli radni vijek, a u kojem djeluje i nakon umirovljenja. Osim brojnih kostimografija za matično kazalište, tijekom pet desetljeća plodne kostimografske karijere osmislila je tisuće kostima za sva zagrebačka kazališta kao što su Hrvatsko narodno kazalište (J. Ford, Šteta što je kurva, L. Pirandello, Večeras se improvizira, H. McCoy, I konje ubijaju, zar ne?, I. Boban, Zagorka), GDK Gavella (P. de Beaumarchais, Figarova ženidba, M. Krleža, Leda), Teatar &TD (S. Mrożek, Pješice, T. Stoppard, Travestije ), ali i ZGK Komedija, SK Kerempuh, Kazalište Trešnja, Žar ptica, Zagrebačko kazalište lutaka i dr. Surađivala je i u hrvatskim kazalištima u Splitu, Rijeci, Varaždinu i Osijeku, a mnoge uspjele kostimografije realizirala je u rodnome Dubrovniku u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara (W. Shakespeare, Hamlet, P. Calderón de la Barca, Život je san, M. Držić, Dundo Maroje, F. Dürrenmatt, Posjet stare dame). Istaknutu kostimografsku karijeru ostvarila je i izvan granica Hrvatske, napose osamdesetih godina prošloga stoljeća, s redateljima Ljubišom Ristićem i Ljubišom Georgievskim te u Sloveniji sa slovenskim redateljima (D. Jovanović, Z. Šedlbauer, M. Hočevar, M. Uršič, J. Pipan).

Zazirući od kostimografije kao osobne izložbe ili egzibicije kostimografa, u svome se kostimografskome radu Doris Kristić kontinuirano zalaže za kostim u službi predstave: kostim koji upotpunjava predodžbu o dramskome liku, koji je ugodan izvođaču i sudjeluje u glumačkom oblikovanju lika, koji se uklapa u zahtjeve dramskoga teksta i redateljske koncepcije te koji nenametljivo ali funkcionalno pomaže publici u razumijevanju lika i predstave. Podjednako uspješna i u realizaciji suvremenoga i povijesnoga kostima, Doris Kristić osobito se nametnula minucioznim oblikovanjem stilskoga kostima obilježenog povijesnom preciznošću i profesionalnom izradom te karakternom nadgradnjom, a kakvim je ponovno oduševila i u najrecentnijim ostvarenjima, posebice se istaknuvši suptilnim i nadahnutim kostimografskim rješenjima u Čehovljevu Višnjiku premijerno izvedenom u Zagrebačkome kazalištu mladih koncem prethodne godine.

Višnjik, Anton Pavlovič Čehov; redatelj: Ivan Popovski, kostimografkinja: Doris Kristić; ZKM, 2022. Foto: Marko Ercegović

Nagrada Drago Turina za scenografiju

MARIN GOZZE za ukupan prinos hrvatskoj scenografiji

 Nagrada Drago Turina za scenografiju Sekcije za kazališnu i filmsku umjetnost Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) za razdoblje 2021. – 2022. dodjeljuje se istaknutom hrvatskom scenografu Marinu Gozzeu (Dubrovnik, 30. listopada 1944.) za ukupan prinos hrvatskoj scenografiji.

Po završetku srednje škole u rodnome Dubrovniku (1963.), Marin Gozze diplomirao je na Odsjeku za scenografiju Akademije za primijenjenu umjetnost u Beogradu, u klasi prof. Milenka Šerbana (1969.) i specijalizirao televizijsku scenografiju na RAI-u Rimu (1972.). Od sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada započinje svoju profesionalnu karijeru kazališnoga scenografa, nanizao je preko dvije stotine scenografija, poglavito za dramske predstave, a bavio se i kostimografijom. Premda je od sredine sedamdesetih godina 20. stoljeća stalnim scenografom Kazališta Marina Držića u Dubrovniku (I. Vojnović, Prolog nenapisane drame, I. Vojnović, Suton, Molière, Mizantrop, M. Krleža, U agoniji)), a u dva mandata i njegov ravnatelj (1991. – 1994. i 1998. – 2002.), Marin Gozze je kao scenograf djelovao i u kazalištima diljem Hrvatske, kao što su Hrvatsko narodno kazalište u Splitu (R. Marinković, Glorija, M. Marulić, Judita), Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu (A. P. Čehov, Galeb, F. Schiller, Maria Stuart), Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu (J. Mandić, Mirjana), Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci (Ruzzante, Muškardin, M. Držić, Dundo Maroje), Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, (L Pirandello, Tako je kako vam se čini), GDK Gavella (C. Goldoni, Ribarske svađe), ZGK Komedija (M. Tudišević, Nemoćnik u pameti), i dr. Ostvario je i niz istaknutih scenografskih rješenja u predstavama na otvorenom, kako u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara (I. Vojnović, Ekvinocijo, L. Pirandello, Henrik IV, M. Držić, Tirena, M. Vodopić, Tužna Jele) tako i u sklopu Splitskoga ljeta (M. Begović, Amerikanska jahta u splitskoj luci, G. Verdi, Trubadur). Brojna kazališna rješenja osmislio je za kultne predstave Studentskog teatra Lero. Kazališnom scenografijom bavio se i u inozemnim kazališnim sredinama (Ljubljana, Maribor, Mostar, Klagenfurt…). Od 2005. predavao je scenografiju na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Scenografske skice i makete izlagao je samostalno (Dubrovniku) te na nizu skupnih izložbi (100 godina hrvatske scenografije i kostimografije, Bijenalne izložbe Suvremena kazališna i filmska scena ULUPUH-ove Sekcije za kazališnu i filmsku umjetnost).

Tijekom plodne i bogate kazališne karijere istaknuo se mnogim skladnim i funkcionalnim scenografskim rješenjima promišljanim, kako je često znao istaknuti, ne iz piščeve didaskalije već iz dramaturgije prostora, i realiziranim u bliskoj komunikaciji s redateljem i autorskim timom predstave. Zalažući se za kolektivan rad ali i za autentičnost i samosvojnost scenografskih promišljanja, odbijao je projekte u kojima je scenografija puka realizacija redateljskih želja te kreirao upečatljiva prostorna rješenja u kojima kreativni scenografski prinosi u prvome redu dramaturški ističu sadržaj i ideje komada i koncepciju predstave.

Maria Stuart, F. Schiller; redatelj: Petar Selem, scenograf: Marin Gozze; HNK Varaždin, 2009. Foto: Darko Gorenak

Nagrada Miljenko Bengez za oblikovanje svjetla

DENI ŠESNIĆ za oblikovanje svjetla u 2021. i 2022. godini i za ukupan prinos oblikovanju svjetla u hrvatskom kazalištu

Nagrada Miljenko Bengez za oblikovanje svjetla Sekcije za kazališnu i filmsku umjetnost Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) za razdoblje 2021. – 2022. dodjeljuje se istaknutom hrvatskom oblikovatelju svjetla Deniju Šesniću (Rijeka, 19. srpnja 1963.) za oblikovanje svjetla u 2021. i 2022. godini i za ukupan prinos oblikovanju svjetla u hrvatskom kazalištu.

Deni Šesnić diplomirao je oblikovanje svjetla, video i kazališne projekcije na Moving Academy for Performing Arts Amsterdam (MAPA) u klasi Idea Van Heiningena. Oblikovanjem svjetla bavi se od početka devedesetih godina 20. stoljeća. Od 1996. djeluje kao slobodni umjetnik, a od 2009. zaposlen je na Odsjeku snimanja na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu gdje je s kolegom Borisom Popovićem pokrenuo prvi diplomski studij oblikovanja svjetla u Hrvatskoj. Oblikovanje svjetla predavao je i u Bukureštu, Berlinu, Bratislavi i Pragu u sklopu akademije MAPA te je kao tehnički direktor vodio MAPA Karavan tour (1998., 2000., 2001.), Praški festival Četiri + Četiri dana u pokretu te Light laboratorij na Praškom kvadrijenalu (1999.). Tijekom dugogodišnje karijere oblikovatelja svjetla, a nerijetko i scenografa, oblikovao je svjetlo za preko dvije stotina predstava u kazalištima diljem Hrvatske kao što su Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci (N. Fabrio, Smrt Vronskog, R. Ivšić, Akvarij, G. Verdi, Nabucco), HKD teatar u Rijeci (R. Marinković, Glorija), Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu (Euripid, Heraklo, Alkestida, S. Šnajder, Nevjesta od vjetra, W. A. Mozart, Čarobna frula), Teatar &TD u Zagrebu (M. Gregl, Alma Mahler), Hrvatsko narodno kazalište u Splitu (G. Molnar, Liliom), Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (G. Bizet, Carmen), i mnoga druga. Istaknuo se oblikovanjem svjetla za predstave na otvorenom (M. Ghlederode, Kristofor Kolumbo te I. Vojnović, Ekvinocijo, Dubrovačke ljetne igre, više predstava Kazališta Ulysses na Brijunima). Svojim je umjetničkim rješenjima u mnoga hrvatska kazališta uveo inteligentnu rasvjetu, učinivši je dijelom stalnih kazališnih rasvjetnih parkova, a za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci kao i za kazalište u Novome Sadu projektirao je nov način vješanja lateralne rasvjete omogućivši bolju kvalitetu bočnoga svjetla i lakšu komunikaciju glumaca sa scenom. Uspješnu karijeru oblikovatelja svjetla ostvario je i u inozemstvu (Berlin, Ljubljana, Tuzla, Peking). S redateljem Krešimirom Dolenčićem u Pekingu je postavio i najveću svjetsku produkciju Verdijeve Aide, osvijetlivši je s više od tri tisuće rasvjetnih tijela, a u Omanu je osmislio oblikovanje svjetla za otvaranje i zatvaranje Drugih Azijskih igara na pijesku. U suradnji s Daliborom Laginjom izradio je scenografiju i projekt dočeka Svetog oca Ivana Pavla II u Rijeci. S brojnim je umjetnicima surađivao na skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, bavi se arhitektonsko-estetskim problemima grada Rijeke, potpisuje oblikovanje svjetla za brojne izložbe i stalne muzejske postave.

Svojim dugogodišnjim ustrajnim, nadahnutim i inovativnim radom na umjetničkome oblikovanju svjetla u kazališnim predstavama te pedagoškim i strukovnim zalaganjem za unapređenje umjetničke discipline oblikovanja svjetla, podizanje profesionalnih standarda struke kao i statusa profesije oblikovatelja svjetla, Deni Šesnić dao je golem prinos  suvremenosti ali i budućnosti hrvatskoga oblikovanja svjetla. Uvijek svježim i kreativnim te istodobno dramaturški funkcionalnim i estetski efektnim svjetlosnim rješenjima, kakvo je i oblikovanje svjetla u predstavi Don Juan Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu (2022.), kontinuirano pak održava visoko postavljenu ljestvicu umjetničkoga oblikovanja svjetla i proširuje mogućnosti i dosege ove iznimno važne umjetničke profesije.

Don Juan, Jean-Baptiste Poquelin Molière; redatelj: Dejan Projkovski, oblikovatelj svjetla: Deni Šesnić; HNK Zagreb, 2022. Foto: Deni Šesnić