OKRUGLI STOL I DODJELA NAGRADA ULUPUH-ove SEKCIJE ZA KAZALIŠNU I FILMSKU UMJETNOST

PONEDJELJAK, 7. srpnja 2025.
19 sati
Galerija ULUPUH, Ilica 13 (1. kat), Zagreb

Pozivamo Vas da nam se pridružite na okruglom stolu o položaju naših struka danas i dodjeli strukovnih nagrada koje će se održati u ponedjeljak, 7. srpnja u 19 sati u Galeriji ULUPUH (Ilica 13, 1. kat, Zagreb). Ovim događajem obilježit ćemo posljednji dan izložbe Suvremena kazališna i filmska scena 2023. – 2025. i službeno zatvoriti ovogodišnje izdanje bijenala.

Prije dvije godine ULUPUH-ova Sekcija za kazališnu i filmsku umjetnost utemeljila je tri strukovne nagrade: NAGRADU IKA ŠKOMRLJ za kostimografiju, NAGRADU DRAGO TURINA za scenografiju i NAGRADU MILJENKO BENGEZ za oblikovanje svjetla.

Nagrade su utemeljene u spomen na tri istaknute umjetničke osobnosti, a dodjeljuju se u sklopu bijenalne sekcijske izložbe – za najbolje umjetničko ostvarenje u području kostimografije, scenografije i oblikovanja svjetla realizirano u prethodne dvije godine (od protekle sekcijske izložbe), ili/i za ukupan doprinos struci.

Nagrade nisu isključivo vezane uz izlagače na izložbi, a cilj im je poticanje, afirmacija i unapređenje kostimografije, scenografije i oblikovanja svjetla u Republici Hrvatskoj.

 

ODLUKA O DODJELI NAGRADA

Povjerenstvo za dodjelu nagrada koje je radilo u sastavu dr. sc. Martina Petranović, Dinka Jeričević i dr. art. Ivana Bakal, donijelo je sljedeću odluku:

NAGRADA IKA ŠKOMRLJ za kostimografiju dodjeljuje se Alanu Hranitelju za kostimografiju u predstavi Cyrano Edmonda Rostanda, Vite Taufera i Vesne Đikanović u režiji Vite Taufera i produkciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu, premijerno izvedenoj 22. svibnja 2025., kao i za cjelokupni doprinos kostimografiji.

NAGRADA DRAGO TURINA za scenografiju dodjeljuje se Miljenku Sekuliću Sarmi za svekoliko umjetničko djelovanje u području scenografije.

NAGRADA MILJENKO BENGEZ za oblikovanje svjetla dodjeljuje se Vesni Kolarec za ostvarenja u protekle dvije kazališne sezone i dosadašnji rad.

 

OBRAZLOŽENJA NAGRADA

NAGRADA IKA ŠKOMRLJ za kostimografiju dodjeljuje se Alanu Hranitelju za kostimografiju u predstavi Cyrano Edmonda Rostanda, Vite Taufera i Vesne Đikanović u režiji Vite Taufera i produkciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu, premijerno izvedenoj 22. svibnja 2025., kao i za cjelokupni doprinos kostimografiji.

Alan Hranitelj međunarodno je priznat kostimograf i umjetnik rođen 1968. godine u Zagrebu gdje je i pohađao Školu za primijenjenu umjetnost, smjer umjetnost i dizajn. Sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća, nakon poziva Dragana Živadinova Hranitelj je preselio u Ljubljanu i ta ga je prva profesionalna suradnja lansirala u svijet kazališne šminke, maske i kostimografije. Od tada do danas Hranitelj je realizirao preko 400 kostimografija uključujući dramske predstave, opere, klasične i suvremene balete, filmska i televizijska ostvarenja te različita događanja i reklame, a bavio se i oblikovanjem različitih tipova uniformi. Mnogi njegovi radovi uvršteni su u stalne muzejske postave ili zbirke, kao što su Slovenski narodni muzej, Etnografski muzej, Moderna galerija Ljubljana i Mariborski regionalni muzej. Svoje radove izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Sloveniji i inozemstvu: Moderna galerija Ljubljana (1991.), Equrna Gallery (Bag & 12 Hats 1993.), City Gallery (1995.), MGLC (retrospektiva i monografija 2006.), Nacionalni muzej (Autumn–Winter 2008. – 2009.), Ljubljanski grad (Parallel Worlds 2019.) i dr. Dobitnik je nagrade Prešernova nagrada Fund 2020 za retrospektivu Parallel Worlds, kao i drugih brojnih nagrada: Borštnikove nagrade, nagrade festivala Zlata paličica i sl. Od 2007. surađivao je sa svjetski poznatom kanadskom skupinom Cirque du Soleil, posebno se istaknuvši produkcijom Zarkana (premijerno izvedenoj 2011. u New Yorku; u Las Vegasu 2012. – 2016.).

Estetika Alana Hranitelja je maksimalistička, teatralna, često organička i simbolička, a kreće se od u širokome rasponu od elegantne „nonwearable“ visoke mode do fantastičnih kostimskih skulptura. Voli raditi ručno, s naglaskom na pojedinostima, materijalima i teksturama i ta vrsta izvedbe pridonosi jedinstvenosti njegovih radova. Alan Hranitelj je izuzetan kostimografski autor čiji radovi prelaze granice kazališta i vizualne umjetnosti – savršeno balansirajući između ručne izrade, luksuza, magije i funkcionalnosti. Njegov opus je jedinstven spoj kazališnog, modnog i skulpturalnoga izraza. U Hrvatskoj se naročito istaknuo kostimografskim zamislima u dramskim, opernim i baletnim produkcijama Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, napose u predstavama Krešimira Dolenčića te baletima Lea Mujića i Valentine Turcu. Iako su njegovi kostimi ponajprije poznati po svojoj skulpturalnosti, gotovo baroknoj raskoši i impostaciji, neobičnim i upadljivim oglavljima, izrađenosti detalja te strukturi proizišloj iz odabranog materijala, u kazalištu se za razliku od odjeće koju radi za izložbe, naglašeno prilagođava potrebama predstave i izvođača, procesa izgradnje lika i redateljske interpretacije.

Raskošnim, upečatljivim, skulpturalnim te tipološki i psihološki pomno nijansiranim kostimima u predstavi Cyrano Alan Hranitelj ponudio je svoje osuvremenjeno i moderno viđenje povijesnoga, stilskog kostima, otjelovio slojevitost Cyranoova svijeta te stvorio kostime obilježene vizualnom poetičnošću i dramatičnošću koja dostojno parira Rostandovim stihovima, noseći glumce i predstavu te pretvarajući Rostandov tekst i u poslasticu za oko. Kostimi u predstavi Cyrano jedan su od najdojmljivijih i najsnažnijih kazališnih znakova koje predstava odašilje i nesumnjivo će ostati jednim od trajnijih dostignuća u polju kostimografije ne samo u varaždinskom nego i u hrvatskome teatru.

 

NAGRADA DRAGO TURINA za scenografiju dodjeljuje se Miljenku Sekuliću Sarmi za svekoliko umjetničko djelovanje u području scenografije.

Miljenko Sekulić rođen je 29. siječnja 1959. u Novoj Gradiški. Školu primijenjenih umjetnosti, Odjel za obradu metala, završio je 1978. godine, a na Akademiji likovnih umjetnosti, Odjel kiparstva, diplomirao je 1983. godine, u klasi prof. Želimira Janeša. Nakon desetak samostalnih i više skupnih izložbi, Miljenko Sekulić počeo je raditi kao scenski kipar da bi se s vremenom njegove ingerencije u predstavi sve više proširile na oblikovanje scenskoga prostora u cjelini. Stoga se posvetio kazalištu i kazališnoj scenografiji te je od prvih radova do danas nanizao oko dvije stotine scenografija u kazalištima diljem Hrvatske. Radio je u većini zagrebačkih teatara (HNK Zagreb, GDK Gavella, ZKM, ZGK Komedija, Teatar &TD, Glumačka družina Histrion, GK Trešnja, GK Žar ptica…), kao i u osječkom i varaždinskom HNK-u, Kazalištu Virovitica, Kazalištu Marina Držića, na Dubrovačkim ljetnim igrama, u kazalištima u Požegi, Slavonskom Brodu, Sisku, a surađivao je i s nezavisnim kazališnim skupinama, od nekadašnje Kugle do današnje Grupe. Za svoje je scenografske radove Miljenko Sekulić i višestruko nagrađivan, primjerice na Danima satire 1998. za Čehovljevog Ujaka Vanju u produkciji ZKM-a i režiji Paola Magellija, Nagradom hrvatskog glumišta 2000. za Shakespeareova Hamleta u produkciji Glumačke družine Histrion i režiji Zlatka Viteza, i ponovno 2004. za Svoga tela gospodar Slavka Kolara, u produkciji ZGK Komedija i režiji Želimira Mesarića, te za Idiota F. M. Dostojevskog, u produkciji HNK Osijek i režiji Lea Katunarića, Marulom 2005. za Svoga tela gospodar…, a primio je i Nagradu hrvatskoga glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti.

Tijekom svoje duge i plodne stvaralačke karijere Miljenko Sekulić dokazao se kao svestran umjetnik, briljantan kipar i inovativni scenograf u čijem kazališnome stvaralaštvu dolazi do originalnoga spoja između kiparskoga i kazališnoga načina promišljanja i oblikovanja prostora te bremenitoga premrežavanja skulptorske tehnike i dramaturgije scenskoga prostora. Sekulićev rad karakterizira prostor prepoznatljive estetike, često s jasnim simboličkim kontekstom. Njegovi projekti pokazuju fleksibilnost, varirajući od improviziranih scena do monumentalnih arhitektonskih intervencija, ali u oblikovanje scenskoga prostora uvijek unose izrazitu dozu atmosfere i maštovitosti te snažnoga osobnog likovnog potpisa. Njegova sposobnost je da kroz scenografiju usmjeri pažnju publike, ali i da vizualno produbi emocionalnu komponentu predstave. Uza sve prinose hrvatskoj kazališnoj scenografiji istodobno valja naglasiti da je Miljenko Sekulić hrvatsko kazalište obogatio i svojim jedinstvenim i osebujnim te dragocjenim radom na oblikovanju kazališne maske, u čemu mu u Hrvatskoj nema premca. Riječju, Miljenko Sekulić Sarma, umjetnik koji je kako sam kaže, odmalena „vječno nešto prtljao s glinom i modelirao“, svojim je dugogodišnjim nesebičnim, posvećenim i predanim radom trajno modelirao fizionomiju hrvatskoga kazališta i hrvatske kazališne likovnosti obilježivši ih svojim jedinstvenim umjetničkim potpisom te mu stoga s pravom pripada ovogodišnja Nagrada Drago Turina za svekoliko umjetničko postignuće u području scenografije.

 

NAGRADA MILJENKO BENGEZ za oblikovanje svjetla dodjeljuje se Vesni Kolarec za ostvarenja u protekle dvije kazališne sezone, ali i dosadašnji rad.

Vesna Kolarec rođena je 1985. godine u Zagrebu. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, potom studij fotografije u Italiji (Istituto superiore di fotografia e arti visive), a magistrirala je oblikovanje svjetla na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Do sada je oblikovala svjetlo za više od stotinu predstava. Surađivala je s gotovo svim važnijim hrvatskim kazalištima i festivalima, kao i s regionalnim teatrima kao što je SNG u Ljubljani. Bila je angažirana i kao umjetnička asistentica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Za svoj je rad višestruko nagrađivana.

Kako je vidljivo u njezinom cjelokupnom djelovanju, i u njezinim recentnim radovima, kao što su primjerice Čekajući Oresta (HNK Varaždin / Dubrovačke ljetne igre, 2024.), Ja sam Akiko (Scena Gorica, Velika Gorica 2024.), Slučaj vlastite pogibelji (HNK Zajc, Rijeka / HNK Varaždin 2024.), Drvene ptice (HNK Varaždin / Zagreb 2025.) ili Cyrano (HNK Varaždin, Varaždin 2025.), umjetnički rad Vesne Kolarec odlikuje se snažnim osjećajem za atmosferu, za preciznu kontrolu rasvjete i za naglašavanje relevantnih elemenata te težišta u radnji. Kritika često ističe i njezinu sposobnost da kroz svjetlosni dizajn doprinese s jedne strane emociji i osjetilnoj dojmljivosti scenskoga prostora, a s druge strane osjećaju dubine scenskoga prostora i njegovoj strukturi te organizaciji. U njezinim realizacijama svjetlo nije samo prodorno vizualno, nego i ekspresivno dramaturško sredstvo koje sabire pažnju gledatelja i akcentuira ključne emocionalne i narativne trenutke, a u recentnim se radovima među ostalim istaknula i atraktivnim i funkcionalnim oblikovanjem svjetla u predstavama na otvorenom, odnosno u predstavama ambijentalnoga kazališta, otkrivajući ili podcrtavajući kvalitete pronađenih kazališnih prostora.

 

Radujemo se vašem dolasku!

 

Projekt je realiziran uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Zagreba.