Keramička ploča

Od 12. prosinca 2006. do 5. siječnja 2007. u Galeriji ULUPUH mogla se pogledati izložba «Keramička ploča – polje asocijacije, naracije i akcije», tematska, selektirana izložba ULUPUH-ove Sekcije za keramiku, porculan i staklo, prema koncepciji i u selekciji kustosice Višnje Slavice Gabout, ujedno i autorice likovnog postava.

Izlagali su: Vesna Aralica, Emil Benčić, Smiljana Brezovec Meštrić, Viola Grgasović, Đurđica Horvat, Tajana Hršak-Tilošanec, Pamela Ivanković, Grozdana Korpar, Zorka Milley, Orjenka Mirjan, Marina Orlić, Vladimir Pecić, Dora Pezić-Mijatović, Neva Prpić, Karmen Ptičar, Boris Roce, Liljana Smodlaka, Sanja Stani, Blaženka Šoić Štebih i Ivančica Vončina.

“Keramička ploča nije slučajno odabrana kao glavna tema ove izložbe. Odabrana je zato što je ona uvijek, poput slikarskoga platna, ili grafičke matrice, polje direktnoga, elementarnoga kontakta s medijem. (…) Polje na kojem likovni umjetnik može, asocijacijom, naracijom, ili akcijom, maksimalno razmahati maštu, razbuditi materijal u svim smjerovima osobnoga izričaja, izvući iz njega cijelu lepezu vizualnih i taktilnih doživljaja, ispričati priče i likovno predočiti intimne svjetove. (…) Pritom je, u odnosu na prostornost, ona (uvjetno rečeno) ponekad “dvodimenzionalna”, a ponekad “trodimenzionalna”, što je u prvom slučaju smješta na zid (kao objekt, diptih, triptih, reljef ili zidnu instalaciju), dok joj u drugom slučaju daje mogućnost inspirativnoga razgovora s prostorom (u vidu slobodne skulpture, statičnoga ili kinetičkoga objekta i ambijentalne instalacije), navodeći je da s njim uspostavi nove i drukčije odnose. (…) Ova izložba usuglašeno je zajedništvo autorskih osobnosti koje su odgovorile na izazov naizgled jednostavnoga, ali zahtjevnoga koncepta. Koncepta kojim su se željele propitati mogućnosti i dosezi likovne izražajnosti keramičke ploče – od onih koje počinju i zaustavljaju se na njezinoj površini, do onih koje se pojavljuju njezinim otiskivanjem u prostor, njezinim umnažanjem i njezinim sučeljavanjem – ili simbiozom s drugim medijima, a što je sve onda iznjedrilo zanimljive i suvremene likovne odgovore. (…) Ono što je zajednička karakteristika sviju autora je njihova visoka osjetljivost za prirodu materije, za isticanje njezine teksture i za uspostavljanje odmjerenoga dijaloga plastičkih, pikturalnih i taktilnih vrijednosti. (…) S likovne strane, ovi radovi idu u prilog tvrdnji da keramičari danas više ne razmišljaju isključivo utilitarno – ili još gore, dekorativno, nego naprotiv, da promatraju svijet oko sebe očima suvremena i često angažirana umjetnika: otkrivaju ono što je naoko skriveno, pa jednom mikroskopski prodiru do srži i biti stvari, a drugi put misaono dotiču kategorije univerzuma.”

(Višnja Slavica Gabout, iz predgovora)