Dodjela ULUPUH-ovih nagrada u 2022. godini

Povodom sedamdeset i druge godišnjice od osnutka ULUPUH-a, ULUPUH pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH dodjeljuje Nagradu ULUPUH-a za životno djelo, Nagradu za najbolji izložbeni i izdavački projekt u 2022. godini te Nagradu za najboljeg mladog umjetnika.

Umjetnički savjet ULUPUH-a je odlučio a Upravni odbor ULUPUH-a potvrdio kako slijedi:

– Nagrada za životno djelo : Ingrid Begović

– Nagrada za najbolji izložbeni projekt : Divne stvar

– Nagrada za najbolji izdavački projekt :  Petra Krpan: Suvremena hrvatska modna fotografija od 1990-ih do 2020-ih (Urednica: Jadranka Hlupić Dujmušić, grafički dizajn: Plac studio)

– Nagrada za najboljeg mladog umjetnika (do 35. godina starosti) : Petra Slobodnjak

ULUPUH-ovo priznanje za poseban doprinos ugledu Udruge ove će se godine uručiti Ivančici Cvitić Znidarčić, Maji Strgar Kurečić i Niki Petrović Grilc, a počasnom članicom proglasit će se Alma Trauber.

Svečana dodjela nagrada i priznanja održat će se u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u ponedjeljak 6. veljače u 19 sati. Nagrade i priznanja uručit će dr. sc. Nina Obuljen Koržinek ministrica kulture i medija. Predsjednica ULUPUH-a, doc. dr. art. Ivana Bakal proglasit će počasne članove ULUPUH-a.

Obrazloženja nagrada:

Obrazloženja ULUPUH-ovih nagrada za 2022. godinu

Nagrada ULUPUH-a za životno djelo

Ingrid Begović dobitnica je ovogodišnje nagrade za životno djelo.

Ingrid Begović, kostimografkinja, scenografkinja, slikarica, od 1965. do umirovljenja 1992. godine članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te je kao slobodna umjetnica kostime i/ili scenu oblikovala u kazalištima diljem Hrvatske, kako za dramske, tako i za baletne i operne predstave. Kostimografijom se počela baviti još kao studentica zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti na kojoj je diplomirala 1963., a prvu predstavu, Dürrenmattov Posjet stare dame načinila je za splitski HNK 1962. godine, u kojem kasnije radi Labuđe jezero Čajkovskoga (1965.), Goldonijeva Lašca (1966.) te Verdijevu Moć sudbine (1967.). U osječkome HNK-u radila je Ravelov Španjolski sat 1967., Rossinijevu Bračnu mjenicu 1968. i Seviljskog brijača 1976., Gotovčevu Moranu 1977., prvi slavonski mjuzikl – Mihaljevićevu Slavonsku rapsodiju 1978., Lorkinu Krvavu svadbu 1976., Verdijev Krabuljni ples 1979. te Šovagovićevu dramu Sokol ga nije volio 1983. U riječkome HNK-u kreirala je kostime za Učene žene Molièrea 1973., Lukavu udovicu C. Goldonija 1994., Priče iz Bečke šume Ö. von Horvátha 1996., u varaždinskome Čehovljeva Galeba 1991. i Mrożekovu Klaonicu 2002., a bila je prisutna i u brojnim zagrebačkim kazalištima poput HNK, Gavelle, Kerempuha i Komedije. Istakla se i kao kostimografkinja predstava za otvorene ljetne pozornice i ambijentalne predstave, na Dubrovačkim ljetnim igrama Držićevim Dundom Marojem 1973. i Matkovićevim Heraklom 1977. te Vojnovićevim Ekvinocijem 2004., na Splitskome ljetu Euripidovom Alkestidom (2003.), a godine 2001. osmislila je markantne kostime za histrionsku kajkavsku preradu W. Shakespearea, Vesele ženske s Griča, na zagrebačkoj Opatovini.

Kao kostimografkinja i scenografkinja osobito se izdvojila sredinom sedamdesetih u Rossinijevom Seviljskom brijaču (1976.), predstavi u kojoj je koristila glatke bijele površine kao pozadinu koja je savršeno isticala naborane kostime jarkih boja čime je ostvarila cjelovitu „sliku“ predstave, naglašavajući „kako je uvijek težila tome da predstava, ukoliko to ona dozvoljava, izgleda kao trodimenzionalna slika.“

Prepoznatljivost kostima Ingrid Begović sadržana je prije svega u posebnom tretmanu materijala od kojega je kostim načinjen: najvažnijim trenutkom u stvaranju kostima Begović smatra nalaženje adekvatne tkanine, a potom istraživanje materijala i eksperimentiranje s njegovim mogućnostima, ispitivanje teksture, suodnosa naboranih i mirnih površina, skulpturalnosti i plastičnosti, te se kao svojevrstan zaštitni znak njezinih kostima može izdvojiti njegovanje njihove naglašene reljefnosti. Na to se nadovezuje i poseban pristup boji, čiji je odabir obično dramaturški ili psihološki motiviran, a nerijetko su njezini kostimi monokromatski upravo zato da bi se istaknuo materijal i njegovo reljefno oblikovanje. U njenim kostimografijama jako semantičko uporište uvijek je boja – pa je tako, primjerice u Večekovu Hamletu crvena boja ljubavi i strasti, uz crnu, bila rezervirana za kraljicu, a u Krvavoj svadbi poigravala se kontrastom crnog i bijelog. Odabir boja na njenim kostimima ovisan je i o podneblju djela u kojem se odvija radnja, njegovoj tematici, ugođaju, simbolici, idejama i emocijama, te su na skicama Spli’skoga akvarela u Komediji različite kolorističke sheme pridržane različitim skupinama likova, pri čemu se posebno ističe akvarelno plava, a na skicama Ujaka Vanje u Dramskom kazalištu Gavella melankolija provincije i nemoć njezinih žitelja iskazuje dominacijom sive i sivih kostima. Bojama i oblikom kostima, naposljetku, Ingrid Begović nastoji ostvariti i povezanost kostima sa suvremenim trenutkom, zaključivši da „niti jedan povijesni kostim ne može biti jednako shvaćen u dva različita kasnija vremena. S mijenom doba mijenja se i odnos prema kostimu.“

Prilikom odabira materijala osobitu pozornost pridavala je i načinu na koji tkanina reagira na scensko svjetlo, na koji je način ono preobražava, upotpunjava, zaokružuje ili dovršava te na koji se način suodnos kostima i svjetla može vizualno, kreativno, dramaturški iskoristiti u kontekstu svake pojedine predstave. Okušavši se u različitim kazališnim vrstama i žanrovima, Ingrid Begović otvoreno se očitovala i o svojoj većoj ili manjoj (ne)sklonosti pojedinim formama i tematici, i o razlozima takvog opredjeljenja. Smatrajući da glazbene predstave otvaraju kostimografu prostor za veću kreativnost, u predstavama realističkog prosedea kao i u salonskoj drami uvijek se, kaže, osjećala pomalo skučenom, a nesklonost realističnosti odbijala ju je i od filmskoga i televizijskoga kostima: iako je za film i televiziju ostvarila cijeli niz radova, uglavnom scenografija. Živeći najviše u Zagrebu rad na kazališnim kostimima nerijetko zamjenjuje osmišljavanjem i izradom unikatnih izvanscenskih modnih kostima, unikatnim oslikavanjem tekstila i izradom nacrta za tkanje tepiha i tapiserija, te izlaže više puta na Zagrebačkom salonu i izložbama tekstila i tapiserija.

Neupitne zasluge za nagradu ULUPUH-a za životno djelo ostvarila je tijekom svoje bogate umjetničke karijere Ingrid Begović, „rijetka žena, umjetnica iznimnog spoja dobrote, nadarenosti, inteligencije, ljepote, šarma, etike, prijateljstva, profesionalnosti, topla, humana i neobično duševna“ kako je to Mira Muhoberac svojevremeno zapisala, stvarajući kostime koji „lepršavo vihore, plesno lelujaju i lebde u zračnom plaštu između životne krutosti, likovne imaginacije i kazališne iluzije poput ljudi koji su dobili nevidljiva krila. Kostime koji jednostavno nisu dijelovi potrošne robe. I kad ne glume, oni imaju pravu pravcatu dušu. Dušu Ingrid Begović.“

Nagrada za najbolji izložbeni projekt u 2022. godini

Divne stvari

tematska žirirana izložba Sekcije za oblikovanje plemenitih kovina i umjetnički nakit

posvećena 100. obljetnici otkrića Tutankamonove grobnice

Galerija AMZ

Ul. Pavla Hatza 6, Zagreb

1. – 18.10.2022.

Autorica koncepcije i kustosica izložbe: Elizabeta Wagner

Selekcija: Dunja Naerlović, Lazer Rok Lumezi, Elizabeta Wagner

Pozvani autori: Mario Beusan, Lazer Rok Lumezi, Dunja Naerlović

Odabrani autori: Ljiljana Fabijanić, Smiljka Franjić, Ljiljana Horvat Laszlo, Suzana Jagar-Vrkić,

Sabina Kolonić, Andreja Krušelj, Eta Linčir, Zlatko Odrčić, Marijana Pišonić, Zdravka Radić,

Julijana Rodić Ozimec, Andrea Rosandić, Davor Šuk, Sonja Turner Fegić

U organizaciji ULUPUH-a, Hrvatske udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, u galeriji Arheološkog muzeja u Zagrebu ostvarena je skupna izložba “Divne stvari” Sekcije za oblikovanje plemenitih kovina i umjetnički nakit ULUPUH-a. Ova izložba sa zadanom temom, osmišljena je kao svojevrsni hommage – podsjetnik na zbivanja u Dolini kraljeva u Egiptu prije 100 godina koja su fascinirala svijet – te pritom predstavlja radove članova Sekcije. Sedamnaest umjetnika svojim djelima željeli su nas podsjetiti na veliku civilizaciju koja je prethodila stvaranju našeg, zapadnog svijeta. Suvremena umjetnička interpretacija motivirana otkrićem Tutankamonove grobnice odvela nas je na malo neuobičajen put kroz prošlost, bogatu i danas već dobro arheološki istraženu egipatsku kulturu. Umjetnici su svaki na sebi svojstven način i u svom slogu predstavili viđenje Egipta – velike civilizacije antike koja i danas ima jak utjecaj na suvremenu kulturu i umjetnost, te su stvorili neke nove „divne stvari“.

Nagradu će primiti autorica izložbe Elizabeta Wagner, kustosica u statusu samostalne umjetnice kao članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Organizator izložbe: ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH.

Nagrada za najboljeg mladog umjetnika

Petra Slobodnjak dobitnica je ULUPUH-ove nagrade za najboljeg mladog umjetnika za 2022. godinu.

Petra Slobodnjak multimedijska umjetnica, u statusu samostalne umjetnice od 2014. godine kao članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, radi kao nezavisni profesionalac na području grafičkog dizajna i fotografije. Rođena je u Bjelovaru 1988. godine, a diplomirala je godine na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, smjer Dizajn grafičkih proizvoda. Fotografske radove proteklih je godina izlagala na osam samostalnih te nekoliko skupnih izložbi. Osim HZSU-a, članica je ULUPUH-a i Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD). Za izložbu Rasprodaja, izloženoj u Galeriji ULUPUH u Zagrebu, dobila je priznanje Hrvatskog dizajnerskog društva na Izložbi hrvatskog dizajna 17/18, u kategoriji „Koncept inicijativa / kritički dizajn”. Fotografkinja je Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (od 2016.). Godine 2014. završila je Restartovu Školu dokumentarnog filma (film Sipanje). Dobitnica je triju stipendija američke agencije VII: godine 2017. za program „Visual storytelling”, koji su vodili Ron Haviv i Gary Knight, 2018. za program „After the Image”, koji su vodili Philip Blenkinsop i Daniel Schwartz, i 2019. za jednogodišnji program VII Akademije u Sarajevu. Autorica je fotografsko-multimedijske izložbe / projekta Planinska 7, koja je prvi puta izložena u Rovinju 2021. godine, a 2022. godine, u proširenom izdanju u Zagrebu, galeriji Događanja, KNAP. Planinska 7 dugogodišnji je istraživački i inkluzivni projekt, kojim autorica spaja stanare zgrade na njenoj podstanarskoj boravišnoj adresi – Planinska 7 organizacijom raznih akcija, događanja, druženja, izložbama u hodnicima zgrade i slično. Za ovaj projekt 2022. godine dobila je prvu Nagradu za mladog umjetnika Ivan Kožarić, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Živi i djeluje u Zagrebu.

Nagrada za najbolji izdavački projekt u 2022. godini

Petra Krpan: Suvremena hrvatska modna fotografija od 1990-ih do 2020-ih

Nakladnik: Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti – ULUPUH

Za nakladnika: Ivana Bakal, predsjednica ULUPUH-a

Autorica: Petra Krpan

Urednice: Sunčana Tuksar i Jadranka Hlupić Dujmušić

Prijevod: Kristina Krpan

Lektura i korektura: Gala Baranović i Lucija Klanac Kisegi

Grafičko oblikovanje: Plac studio

Tisak: Sveučilišna tiskara, Zagreb, 2022.

Naklada: 200 primjeraka

U znanstvenoj monografiji Suvremena hrvatska modna fotografija od 1990-ih do 2020-ih autorica Petra Krpan teorijski je utvrdila temeljne konstrukte samih početaka nastanka žanra modne fotografije na našim prostorima i vizualno predstavlja njezinu povijest u Hrvatskoj u proteklih tridesetak godina. Počevši od vremena kad je osnovni koncept modne fotografije bio gotovo dokumentaristički, prikazivanje modnih noviteta, ova znanstvena monografija dijelom je i odgovor na pitanje – što je uzrokovalo promjenu početnog diskursa? Različiti generacijski pristupi niza domaćih fotografa stvorili su zajednička obilježja hrvatske modne fotografije, učinivši je prepoznatljivim znakom vremena i prostora u kojem je nastajala. Unatoč različitosti autorskih rukopisa modnih fotografa i iščitavanja njihovih modnih kodova, većina modnih fotografija nastalih u istom razdoblju posjeduje sličan vizualni kod. Pokret tijela ili pogled modela neki su od primjera na kojima se to može dobro i jasno vidjeti. Tijelo je u jednom desetljeću na fotografijama uspravno i čvrsto, dok je u drugom gotovo zgrčeno kao da osjeća teret nadolazećeg doba. Znakovito je da su modni fotografi svih generacija u svojim fotografskim umjetničkim djelima osjećali sinkronicitet i senzibilitet doba, ne samo na našoj, već i na međunarodnoj razini. Na taj su način, vlastitom imaginacijom, ponekad i intuitivno, stvarali višeznačnost; obogaćujući, a time neposredno i mjenjajući, kulturološki svijet mode ovih prostora. Da su ga time učinili zanimljivijim i bogatijim, dokaz je ova knjiga autorice Petre Krpan.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Zaklade Adris.

Priznanja ULUPUH-ovo priznanje za poseban doprinos ugledu Udruge ove će se godine uručiti Ivančici Cvitić Znidarčić, Maji Strgar Kurečić i Niki Petrović Grilc.

Ivančica Cvitić Znidarčić magistrica je primijenjene umjetnosti za medij keramike. U Zagrebu je 1965. završila Školu primijenjenih umjetnosti, Tehnološko-keramički odjel, a potom diplomirala na zagrebačkoj Pedagoškoj akademiji (danas Učiteljski fakultet) grupa likovnih umjetnosti, da bi nakon toga u Beču (Austrija) upisala Visoku školu za primijenjenu umjetnost (Hochschule für angewandte Kunst), na kojoj je 1976. diplomirala Keramičku skulpturu i lončarstvo, u klasi profesora Wandera Berttonija. Godine 1977. u istoj je klasi i magistrirala. Sudjelovala je na stotinjak samostalnih i skupnih kuriranih i žiriranih izložbi u domovini i inozemstvu: Beč, Zagreb, Beograd, Subotica, Sarajevo, Mostar, Faenza, Ljubljana, Našice, Vallauris, Paris, Bruxelles, Bologna, Barcelona, Grotaglia, Lisabon, Kiel, Zelem-Halem, Landeck, Samobor, Labin, Varaždin, New York, Wiener Neustadt, Schloss Ludwigsburg, Kapfenberg. Bila je sudionica brojnih likovnih kolonija, simpozija i festivala u Hrvatskoj i izvan nje (Austrija, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Republika Srbija). Isto tako, bila je članica mnogih međunarodnih žirija (5. svjetski triennale male keramike 1997. u Zagrebu; Međunarodni festival postmoderne keramike 2002. i 2016. u Varaždinu; Druga pregledna razstava keramikov in lončarjev Slovenije 2002. u Slovenskoj Bistrici; Međunarodni Ex-tempore keramike 2007. u Piranu; Izložba Hrvatska keramika, 2014. u Dublinu/Irska). Dobitnica je mnogih nagrada i pohvala za svoj rad, između ostalih počasne diplome II. svjetskog triennala male keramike u Zagrebu (1987.), Srebrne medalje Međunarodnog festivala postmoderne keramike u Varaždinu (2005.), Zlatne plakete za alternativno djelo Međunarodne izložbe vinskih pehara i vrčeva u Svetom Ivanu Zelini (2014.) i Počasne diplome Međunarodne izložbe keramike i stakla MIKS 14 u Zagrebu (2014.). Uz intenzivno umjetničko djelovanje, Ivančica Cvitić Znidarčić paralelno je veliki dio svoje aktivnosti usmjerila i na pedagoški rad. Od 1987. do 2004. (17 godina) bila je zaposlena kao profesorica na Keramičkom odjelu u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu i predavala predmete Modeliranje, Keramička tehnologija, Projektiranje i Dekorativne tehnike. Radovi ove autorice nalaze se u fundusima Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu (stalni postav), Muzeja Brdovec, Zavičajnog muzeja Našice, Zavičajnog muzeja Slatina, Galerije Ružić/Muzeja Brodskog Posavlja, Muzeja grada Trogira, Gradskog muzeja Vukovar, Gradskog muzeja Virovitica, Galerije Grada Krapine, Narodnog muzeja Aranđelovac (Republika Srbija), u Privatnoj zbirci Wandera Berttonija (Gradišće, Austrija), KERAMEIKONOVOJ Zbirci svjetske keramike u Varaždinu, Keramičkoj zbirci u Plemenitašu (Gorski Kotar), Muzeju Gospić, Memorijalnom centru Nikole Tesle u Smiljanu i drugdje. Članica je ULUPUH-a od 1976., suosnivačica i članica KERAMEIKONA od 2002., članica Udruge Motacilla Alba (Ješkovo/Koprivnica), ULSZ-a Zaprešić, Udruge Vladimir Maleković, Brdovec i Matice hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.

ULUPUH-ovo priznanje za poseban doprinos ugledu Udruge dodjeljuje se i Maji Strgar Kurečić za cjelokupno umjetničko djelovanje u 2022. godini s naglaskom na seriju izlaganja izložbe “KRAJOLICI BIJEGA / ESCAPE LANDSCAPES” koja je bila izložena u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, Gradskom muzeju Varaždin, Muzeju grada Koprivnice i Gradskom muzeju Virovitica te postigla veliki uspjeh na domaćoj i regionalnoj sceni. Maja Strgar Kurečić je fotografkinja i izvanredna profesorica fotografije na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska. Fotografijom se bavi preko 25 godina. Dok se na početku svoje karijere uglavnom bavila reklamnom i reportažnom fotografijom, posljednjih nekoliko godina posvetila se projektima koji spadaju u područje apstraktne fotografije. Međunarodno priznanje stekla je svojim nedavnim projektima Other Worlds, Escape Landscapes i Floating Garden koji su osvojili mnoge međunarodne nagrade. Fotografije je izlagala na preko 50 skupnih i 20 samostalnih izložbi, održanih u zemlji i inozemstvu. Članica je ULUPUH-a (Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti) i CPPA (Hrvatske udruge novinarskih fotoreportera).

ULUPUH-ovo priznanje za poseban doprinos ugledu Udruge dodjeljuje se i Niki Petrović Grilc keramičarki i multimedijalnoj umjetnici rođenoj u Zagrebu. Po maturi ŠPUD-a, odlazi u Graz gdje završava međukulturalnu komunikaciju na Karl-Franzens fakultetu. Osvaja stipendiju Akademije primijenjene fotografije u Grazu, na kojoj 2015. stječe diplomu. 2016. magistrirala je na Arthouse-College of Visual Arts u Ljubljani, a trenutno piše doktorat na Fakultetu primijenjene umjetnosti u Beču. Otac Predrag Petrović – PEPI naučio ju je tehniku tradicionalnog lončarstva otoka Iža, a 2019. godine Ministarstvo kulture i medija RH proglasilo ju je nositeljicom tog nematerijalnog kulturnog dobra. Veliku ulogu u njenom stvaralaštvu ima more u kojem redovito snima video performanse sa keramikom. Izlagala je do sada na tri samostalne izložbe u Hrvatskoj i Austriji, a sudjelovala je na preko 30 skupnih domaćih i međunarodnih. 2019. godine pod pokroviteljstvom Fakulteta u Beču, provela je dva tjedna pohađajući radionice u Jingdezhenu – kineskom gradu porculana, a 2022. Artist in residence program u Fupingu, također u Kini. Članica je ULUPUH-a i HDLU-a ZG.

 

Počasnom članicom ULUPUH-a proglasit će se Alma Trauber, povjesničarka umjetnosti i kustosica, ravnateljica Gradske galerije Striegl u Sisku od svibnja 2018. godine. Kustosica je i autorica brojnih izložbi, kustoskih i istraživačko-publicističkih projekata iz područja moderne i suvremene umjetnosti. Od 2012. godine radi na očuvanju, prezentaciji i interpretaciji Parka skulptura Sisak (Zbirka skulptura na otvorenom nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak). Od 2016. godine kustosica je Festivala ulične umjetnosti “Re:Think Sisak“ i članica organizacijskog tima. U periodu 2016. do 2018. godine radila je na mjestu voditeljice Galerije Krsto Hegedušić u Petrinji.