Habitat

bijenalna, tematsko-problemska žirirana izložba
Sekcije za keramiku, porculan i staklo ULUPUH-a

Habitat (od lat. habitare, nastanjivati) se u najširem smislu odnosi na stanište; na prirodnu životnu sredinu neke biljne ili životinjske vrste. Kad se veže uz čovjeka, odnosi se na mjesto (ruralno ili urbano) gdje živi neka ljudska zajednica ili neka populacija. Odnosi se tad na životnu sredinu u smislu svakodnevnog okvira života – ali i postojbine; egzistencijalnog – ali i društvenog prostora. (…) U nesigurnim uvjetima rada i života danas, nevidljiva nit koja nas međusobno spaja tanka je i krhka, a granice osobnog/intimnog i kolektivnog sve su neodređenije, dok je njihov odnos sve kompleksniji. Mijene i odlasci, nažalost, brišu tragove poput palimpsesta. Povratak u habitat, međutim, može ipak biti jamstvo opstanka i kontinuiteta. Naposljetku, kuća-habitat vječna je metafora, kao i paradigma ljudskoga postojanja.

Na ovu kompleksnu, intrigantnu i životno aktualnu temu umjetnici Sekcije za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a odgovorili su suvremeno i inventivno. Odgovorili su izložbom koja je združila autore različitih poetika i izričaja, ali sličnih stavova, sličnoga pristupa i sličnoga načina likovnog razmišljanja. Tematski koncept habitata, koji je kod većine, pokazalo se, okrenut kući i obitelji, zato je njihovo likovno govorenje intonirao kao diskurzivni dijalog. Premda je keramika tu bila vodeći medij, pristup je bio interdisciplinaran i intermedijski, pa su za umjetnike bila izazov zajedništva, odnosno približavanja drugim disciplinama (slikarstvo) i drugim medijima (fotografija), kao i kreativne sinergije keramike s ne-keramičkim materijalima. U skladu sa suvremenom umjetničkom praksom sve je to proširilo mogućnosti vizualizacije onoga stvarnoga – ali i nestvarnoga što ovdje determinira habitat: sjećanja i asocijacije, emocije i snovi, tragovi i otisci… Prisutni su tu zato i metonimija i metafore; narativi i simboli; poetika i metafizika; aktivirajući u objektima, skulpturama i instalacijama autobiografske obiteljske priče o zajedništvu i vrijednosti, o ognjištu i tradiciji, objedovanju i mirisima djetinjstva, zaštiti i vjerovanju.“ (Višnja Slavica Gabout, iz predgovora)

Autorica koncepcije, kustosica i selektorica: Višnja Slavica Gabout

Izlažu: Vesna Aralica, Vedrana Balković, Vesna Barbieri, Andrea Bassi, Lidia Boševski, Nadica Eichhorn, Pamela Ivanković, Nataša Kabalin, Višnja Markovinović, Marika Mihaljfi, Marta Milunić, Zdenka Pozaić, Dijana Rajković, Sanja Stani, Marija Stojanović, Dani Žbontar (Slovenija)
Gost-autor na poziv: Tetsuya Tanaka (Japan)
Grupa autora: Danijela Pičuljan, Lidia Boševski & Snježana Pokos-Vujec: keramička skulptura u javnom prostoru (prezentacija na izložbi putem fotografija)

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba.