Knjiga Kazališni obzori Tomislava Krizmana, posvećena istaknutom hrvatskom likovnom umjetniku i kazališnom scenografu i kostimografu Tomislavu Krizmanu, četvrta je knjiga u biblioteci Kazališna likovnost u knjizi koju su 2017. godine zajednički pokrenuli ULUPUH (Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti) i Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Biblioteka je zamišljena kao niz kraćih monografija o istaknutim predstavnicima hrvatske kazališne likovnosti – scenografima, kostimografima, oblikovateljima svjetla, lutkarima, kazališnim fotografima, dizajnerima kazališnih plakata… – koji dosad nisu bili primjereno obrađeni i valorizirani te smješteni u povijest i suvremenost hrvatskoga kazališta i nacionalne kulture. Dosad su u biblioteci objavljene knjige posvećene Kamilu Tompi, Vandi Pavelić Weinert i Zlatku Kauzlariću Ataču.
U knjizi Kazališni obzori Tomislava Krizmana teatrologinja Martina Petranović razmatra, oprimjeruje i kontekstualizira brojne i raznovrsne vidove Krizmanova stvaralaštva i angažmana u kazalištu i oko kazališta koji Krizmana čine jednim od važnijih i markantnijih dionika i suoblikovatelja ne samo likovnoga već i kazališnoga života njegovoga vremena. Tomislav Krizman bio je, naime, scenograf i kostimograf, oblikovatelj kazališnih plakata, knjiga vezanih uz dramsku književnosti i kazalište te raznih kazališnih izdanja, slikao je portrete kazališnih umjetnika, radio je na unapređenju organizacije kazališnoga fundusa i kazališnih radionica te scenografske i kostimografske struke uopće, kako na planu svakodnevne kazališne prakse i produkcije tako i na planu podizanja kreativne i stvaralačke razine scenografije i kostimografije kao umjetničkih disciplina, unijevši modernije inscenatorske impulse i profesionalniji pristup radu. Tekstualna analiza Krizmanova svestrana djelovanja razvedena je u petnaestak kraćih poglavlja usredotočenih na pojedine aspekte umjetnikova stvaralaštva te sugestivno dopunjena i potkrijepljena raznorodnim likovnim prilozima, od dokumenata i korespondencije preko scenografskih i kostimografskih skica, fotografija kazališnih predstava i kazališnih cedulja do kazališnih plakata i naslovnica kazališnih izdanja te kazališne portretistike. Knjiga tako po prvi put na jednome mjestu objedinjuje svu relevantnu, a razmjerno slabo poznatu i/ili teško dostupnu te rasutu građu o Krizmanovu viševrsnome kazališnom opusu, što se svakako može smatrati dodanom vrijednosti ovoga izdanja. Analitički dio teksta dopunjen je i teatrografskim popisom Krizmanovih radova, popisom literature te Krizmanovim životopisom.

Valja napomenuti da su reproducirana i/ili analizirana djela prikupljena iz niza hrvatskih institucija, poput Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta HAZU, Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, Kabineta grafike HAZU, Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu, Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu te srodnih arhivskih i muzejskih institucija u zemlji i inozemstvu (Arhiv Jugoslavije, Beograd), kojima i ovom prigodom još jednom zahvaljujemo.

O Tomislavu Krizmanu

Tomislav Krizman hrvatski je grafičar, slikar, scenograf i dizajner (Orlovac, Vodostaj kod Karlovca, 8. srpnja 1882. – Zagreb, 24. listopada 1955.). Završio je Trgovačku akademiju u Zagrebu (1902.) te je od hrvatskih slikara Bele Čikoša Sesije, Roberta Auera i Mencija Clementa Crnčića primio prvu poduku iz slikarstva. U Beču je pohađao Školu za umjetnost i obrt / Kunstgewerbeschule (1902. – 1905.), k. k. Graphische Lehr- und Versuchsanstalt (1903. – 1904.) te Akademiju lijepih umjetnosti / Akademie der bildenden Kunste (1905. – 1908.) na kojoj je završio specijalku za grafiku kod Wilhelma Ungera. Usavršavao se i u Munchenu i Parizu te na studijskim putovanjima Europom. Vrativši se u Zagreb, u atelijeru na Trgu bana Josipa Jelačića vodio je svoju privatnu školu za slikanje, crtanje i umjetnički obrt (1910. – 1913.), djelovao kao scenograf i kostimograf Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu (1912. – 1922.) i bio profesor grafike na današnjoj Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1922. – 1955.). Jedan je od najvažnijih hrvatskih likovnih umjetnika prve polovice 20. stoljeća. Ostvario je golem i jedinstven prinos oblikovanju i unaprjeđenju mnogih sfera hrvatske umjetnosti i kulture, kako svojim bogatim i raznovrsnim umjetničkim djelovanjem na polju slikarstva i grafike, umjetničkoga obrta i scenografije i kostimografije tako i svojom agilnošću u pokretanju različitih institucija, društava, udruženja i inicijativa za promicanje i unaprjeđenje hrvatskoga umjetničkog i kulturnog stvaralaštva, a neumornim pedagoškim radom unutar vlastite privatne škole ili državnih institucija pridonio je i obrazovanju brojnih naraštaja hrvatskih umjetnika.

O autorici

Teatrologinja Martina Petranović diplomirala je komparativnu književnost i anglistiku (2000.) te studij teatrologije (2000.) na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je 2010. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu temom o povijesti hrvatske kostimografije. Radi u Odsjeku za povijest hrvatskog kazališta HAZU u Zagrebu. Suautorica je knjiga 100 godina hrvatske scenografije i kostimografije (1909.–2009.), Repertoar hrvatskih kazališta, knjiga peta, Vanda Pavelić Weinert i Ideja sinteze. Autorica je knjiga Na sceni i oko nje (2013.), Prepoznatljivo svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj (2014.), Od kostima do kostimografije. Hrvatska kazališna kostimografija (2015.), Kazalište i (pri)povijest (2015.), Kamilo Tompa i kazalište (2017.), Slikar u kazalištu – Zlatko Kauzlarić Atač (2020.) i Zrcaljenja (2024.). Dobitnica je više strukovnih nagrada.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.