Marina Orlić: Likovi

U četvrtak, 5. travnja 2007. u 19 sati u Galeriji ULUPUH otvorena je izložba keramičkih skulptura Marine Orlić “Likovi”.

“U oblikovanju svojih skulptura od gline (pa tako i ‘Likova’), Marina Orlić uvijek polazi od keramičarskog postupka – od ‘lončarenog kiparenja’, ne modelirajući skulpturu, nego je gradeći (konstruirajući) onako kako to keramičari rade. Njezini su volumeni zato poput neke vrste posude: krajnje jednostavnog oblika (osobito glave), s glinenom opnom koja ogrće središnju prazninu (namjerno ostavljajući otvore gore i dolje, djelomično i iz tehnoloških razloga) i s naglašenim ušima, koje asociraju na ručke lonca. Pa ipak, tu nema one uobičajene keramičke utilitarnosti, već je sve čista artistička igra međusobnih odnosa volumena. prikazuje njihovo funkcioniranje i primjenu u urbanoj matrici.(…) U cjelini dojma, skulpture Marine Orlić zgusnute su i blokovite – ponajviše stilizirane, arhitektonične i monumentalne forme, s pridodanim pričljivo – naturalističkim, iluzivnim, uvećanim, ili umanjenim detaljima, koji su tu po nekoj čistoj logici. Bilo logici izražajnosti, logici statike, ili logici impostacije. Ali ponajviše po logici iluzivnoga efekta ispremiješanih realiteta, jer zaobljene i uglate forme znaju ulaziti jedna u drugu, pretapati se i preklapati, pa se tijela likova pretvaraju u predmete, a sami predmeti oživljavaju, čime se opservacija stvarnosti u trenu pretvara u fantaziju. Bogatim morfološkim i značenjskim potencijalom svojih ‘Likova’, kao i njihovom oblikovnom i koncepcijskom čitljivošću Marina Orlić dala nam je mogućnost njihova višeznačnoga i višeslojnoga iščitavanja. Raskrilila nam je svijet u kojemu se isprepliću začudnost i zagonetnost, snaga racionalnoga i poetika intuitivnoga, taktilna opredmećenost i metafizička bezvremenost, te najposlije u kojemu se sučeljavaju i spajaju priče i simboli u neočekivane metamorfoze. Autorica je sve to kreativno konfrontirala i spojila, ponudivši likovnu transkripciju na svoj način. A njezin način ovdje podrazumijeva profinjeno izbrušeni taktilni ‘kiparsko – keramički rukopis’ i prepoznatljivi kiparski izričaj.”

(Višnja Slavica Gabout, iz predgovora)