Redizajn, ULUPUH-ova Sekcija za oblikovanje odijevanja

U srijedu, 1. lipnja 2005. u 19 sati u Galeriji ULUPUH uotvorena je izložba Redizajn, članova ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje odijevanja: Nada Došen, Jadranka Hlupić i Andrijana Subotić, Ruža Hodak, Vesna Karuza, Davor Klarić, Alida Mezić i Ivana Zozoli, uz fotografske interpretacije njihovih radova autora Vanje Šolina.

Izložba je bila otvorena do 11. lipnja.

Izložba je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH, te uz pomoc sponzora – I & I i Fotostudija TIME.

Slijedi sazetak uvodnog teksta Ane Lendvaj u katalogu izlozbe:

“Redizajn, revival i ready-made, umjetnička su rodbina koja svoje odraze nalazi i u modnome dizajnu. Sedam se članica ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje odijevanja otputilo u posjet upravo toj rodbini, ne bi li iznova izrazile poznati modni sadržaj i još poticajne “stare” modne ideje prenijele u smjelijoj formi autorskog art-dizajna. (…) Socijalno motiviran redizajn vidljiv u oskudnim vremenima kao nasušna potreba za kreativnim prepravljanjem stare odjece, nosi istu stratešku crtu kao i onaj umjetnicke, odnosno artdizajnerske motivacije. Redizajnerska je preobrazba po mjeri raznorodnih potreba i ukusa u oba slucaja rezultat srodnih mehanizama plasticne modne kirurgije, transplantacije i genetskog modnog inžinjeringa!
Crna, razigrana, jonskim stupom inspirirana karusel-haljina s kojom je 1988. nastupila na minhenskom Fashion Startu, Nadu Došen navela je na kontrastnu re-formu u bijelom. Vrpcama koje, inspirirane kanelirama stupova, plešu oko tijela polazne haljine, u novoj je tvorevini oduzeta sva dinamičnost. “Stup” je haljine smiren u svojoj gotovo steriliziranoj ljepoti.

Jednostavna bijela haljina-modul koja resičastim razrezivanjem gornje plohe daje dinamiku i optiku igru zahvaljujući crnom naličju tkanine, predmet je redizajna Ivane Zozoli. Minimalnim dodacima gubi se stroga A-linija, a prvobitni se geometrizam gotovo “otapa” usitnjavanjem i teksturiranjem prošivima.
Vlastiti je model ne samo na formalnoj razini redizajnirala i Vesna Karuza. Napuštajući jednostavnost polazne forme, upustila se u geometrijsku znakovnu “nadogradnju” kolorističkim intervencijama.
Modnom inžinjeringu staru su dezeniranu haljinu od elastična materijala podvrgnule Jadranka Hlupić i Andrijana Subotić. Intarzirale su u nju dijelove žičana pletiva i dekonstruktivistički preselile rukave na novo radno mjesto: sada u ulogu pojasa.

Modnopovijesne reminiscencije odvele su Davora Klarića u redizajn fraka od kojega u njegovoj «talionici» nastaje top, odnosno bluza frakastih oznaka. U mislima je prati rasprava o fraku kao antimodnoj odjeći i redizajnu sposobnom da antimodu aktivira na modni način. Pridružuje se tome paučinasto lagana nakupina materijala u kojoj razaznajemo obrise jahaćih suknji, također iz povijesnih vremena.
U modnu se kirurgiju odjeće tipične za kumice s placa upustila Alida Mezić: selska suknja “srasla” je s pregačom u novu voluminoznu formu složene konstrukcije. Pregača s tipičnim novčarskim preklopom prekvalificirana je i u ulogu topića.

Takvu transplantaciju uloga najradikalnije je pak provela Ruža Hodak redizajnirajući bijelu mušku košulju iz asortimana čuvarske ili vatrogasne uniforme u žensku suknju. U tom se duhovitom primjeru genetičkog modnog inžinjeringa pokazuje da je i sam dekonstrukcijski proces rasklapanja i ponovnog sklapanja u novu cjelinu samo drugo ime za redizajn oslobođen žanrovskih ograničenja.”