IN MEMORIAM
U spomen na Olgu Vujović (1951. – 2026.) S tugom smo primili vijest da nas je 2. studenoga 2026. godine napustila Olga Vujović, istaknuta novinarka, likovna i kazališna kritičarka te …
U spomen na Olgu Vujović (1951. – 2026.) S tugom smo primili vijest da nas je 2. studenoga 2026. godine napustila Olga Vujović, istaknuta novinarka, likovna i kazališna kritičarka te …
Otvorenje izložbe Hod kroz godinu u subotu 31.10. u 12:00, u Atelier-u LM, Radićeva 20, Zagreb. Autorica: Iva Lulić Izložba „Hod kroz godinu“ donosi priču o staroslavenskim božanstvima kroz medij …
Autorica: Branka Hlevnjak
Grafičko oblikovanje: Lidija Novosel
Tisak: Kerschoffset d.o.o.
Naklada: 200 primjeraka
Godina izdanja: 2026.
Format: 210×260 mm, 248 stranica, tvrdi uvez
Cijena publikacije: 39 EUR
Knjiga autorice Branke Hlevnjak Riječ umjetnika ili autentični narativi 1984.-2024. sadrži intervjue umjetnika o problemima umjetnosti, društvenom statusu, tržištu umjetnina, autorskim pravima, problemu atelijera, kao i o stvaralaštvu samom; što ih potiče, što zanima i slično. Razgovor s umjetnicima o umjetnosti koji se odvijaju od 1984. do 2024. tijekom 40 godina pokazatelj su likovne scene u Hrvatskoj, ponajprije u gradu Zagrebu, gdje su razgovori najčešće vođeni.
Razgovori nisu složeni po godinama ili po nekoj hijerarhijskoj listi umjetnika, već po logici njihovih izjava i problema na koje se nailazi čitajući te autohtone narative. Knjiga započinje intervjuem sa aktualnom predsjednicom Ivanom Bakal zato jer je većina umjetnika vezana uz primijenjenu umjetnost, ali svi likovni umjetnici koji i nisu članovi naše udruge nailaze na iste probleme. Zanimljivo je da su problemi na koje se osvrću umjetnici ostali jednako aktualni bez obzira na vrijeme razgovora, i da se malo što promijenilo na bolje kroz proteklih 40 godina: od problema umjetničkih ateljea koji se tretiraju jednako kao da je riječ o poslovnim prostorima drugih profitabilnih zanimanja, novonastalih problema od kada su umjetnici izgubili prostore svoje zadruge LIKUM (što bi danas bilo adekvatno dioničkom društvu) i nemaju praktično gdje prodavati svoje rukotvorine, do toga da su likovni umjetnici u obavezama pred izložbu prepušteni davanjima, a primaju malo ili ništa, za razliku od recimo nastupa glazbenika, da ne postoje sustavni otkupi sa izložbi, niti su poduzetnici oslobođeni poreza ako kupe umjetninu, što bi ojačalo tržište umjetninama i osnažilo položaj umjetnika; da društvo mora biti svjesno da nije svaka umjetnina podložna tržištu itd. Mnoga razmišljanja umjetnika vezana su i uz društvene probleme i odnos prema umjetnosti i umjetnicima, kao i odgoju mladih ljudi za likovno stvaralaštvo što je u školama svedeno na nedopustivi minimum. Sve je to sadržano u ovoj knjizi koju bi trebali pročitati mjerodavni ne bi li možda prihvatili činjenicu da likovna umjetnost nije trošak, već dobit koju valja poticati, jer likovni umjetnici jednako s drugim umjetnicima (književnim, glazbenim, filmskim itd.) stvaraju kulturni identitet nacije. A vrijednost nacionalnog je onolika koliko može postati internacionalna, kao što je rekao Boris Ljubičić. Evo još nekoliko zanimljivih citata iz razgovora s umjetnicima sadržani u ovoj knjizi:
Čuveni finski dizajner Tapio Virkala je rekao da predmeti nastaju u radosti stvaranja, nitko kad stvara ne razmišlja o ishodu, nego ga ponese ideja. (Andrea Bassi)
Napori za vlastiti autohtoni izraz izgubili su na aktualnosti. (Kamilo Tompa)
Upregnite u turističku ponudu kulturnu baštinu, nasljeđe, povijest, urbane ambijente, složite to u turistički paket, ali profesionalno, znalački, ne diletantski i vidjet ćete da će imati odjeka.(Vlado Ukrainčik). Naravno da se sve izmijenilo i da se ne može i ne treba vraćati natrag. Ali, treba čuvati vrijednosti živih kontakata. (Ivica Antolčić)
Genij ili anđeo nije samostalan jer je suviše čist, elementaran. Jedan ne znači ništa i zato ih je tako mnogo. Tamo gdje negiraju anđele, brzo će i ljude. (Miro Vuco)
U nas je ilustracija do te mjere zanemarena da je čak i kao natuknice izopćena iz najnovije Likovne enciklopedije. (Ivan Vitez).
Nažalost, najslabije plaćen čovjek u cijelom nizu ljudi koji rade na izdanju jedne knjige jest pisac. (Božo Biškupić)
Smanjenjem broja sati likovnog odgoja u hrvatskim osnovnim školama zatvorili smo puteve kreativnom mišljenju i razvijanju stvaralačkih mogućnosti mladih ljudi. (Dubravka Babić) ..itd.
O autorici
Branka Hlevnjak diplomirala je povijest umjetnosti i talijanski jezik i kniževnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. godine, a 2004. magistrirala povijest umjetnosti. Od 1973. javno djeluje kao likovna kritičarka na televiziji i radiju te objavljuje u novinama, tjednicima, stručnim i znanstvenim časopisima te na web portalima. Radila je kao viša predavačica (kolegij Povijest dizajna) na Visokoj školi Agora te kao kolumnistica u Hrvatskom slovu. Osnovala je Galeriju “Prozori” i vodila Galeriju “Događanja”. Od 1990. samostalna je likovna kritičarka i znanstvena istraživačica.
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.