OBAVIJEST
Poštovane kolegice i kolege, s dubokom tugom obavještavamo vas da je u utorak, 27. siječnja 2026. godine, preminula naša draga kolegica i dugogodišnja članica sekcije za kazališnu i filmsku umjetnost, …
ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti raspisuje NATJEČAJ ZA PRIJAM NOVIH ČLANOVA U SEKCIJE: Sekcija za arhitekturu Sekcija za fotografiju Sekcija za grafički dizajn i vizualne komunikacije Sekcija za produkt …
Obavještavamo vas da danas 31.12. Galerija ULUPUH ne radi, dok administrativni ured ULUPUH-a radi skraćeno, do 13 sati. Također, u petak, 2. 1. 2026., ULUPUH ne radi. Svim našim …
Arheološki muzej u Zagrebu (Mala dvorana)
Trg Nikole Šubića Zrinskog 19, Zagreb
17.12.2018. – 3.2.2019.
Otvorenje u ponedjeljak, 17. prosinca u 19 sati
Prigodom otvorenja autor Stipan Kujundžić i lutnjist Igor Paro izveli su nekoliko improvizacija na glazbalima.
Organizator: ULUPUH
Partner: Arheološki muzej u Zagrebu
Izložba obuhvaća rezultate višegodišnjih istraživanja daleke i blisko istočnjačke narodne glazbene baštine i gudalačkih instrumenata, jednako kao i takvih glazbala u regiji. Unutar ovog velikog područja, odnosno brojnih pripadnih glazbenih instrumenata, autor je odabrao 14 glazbala. Njihova se pripadnost veže uz slijedeća područja: Hrvatsko Dinarski areal, Bosna i Hercegovina, Albanija, Srbija, Bugarska, Turska, Perzija, Irak, Azerbejdžan, Armenija, Gruzija, Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Afganistan, Pakistan, Indija, Kašmir, Kina i Japan. Stipan Kujundžić je oblikovao tih 14 odabranih orijentalnih glazbala prema izvornim uzorcima, ali u vlastitoj umjetničkoj interpretaciji njihove forme. Usmjerio se je na proučavanje i svladavanje gradbene tehnike odabranih instrumenata te, prije svega, na kiparsko promišljanje njihovog oblikovanja. Nakon pomnog studiranja i prenošenja tradicijske sheme, on primjenjuje posvemašnju redukciju uobičajenih tradicijskih rezbarenih i drugih uresa. Umjesto toga, on koristi na svakom glazbalu veći broj raznolikih vrsta drveta. Tim postupkom on dobiva njihova različita strukturalna i koloristička svojstva te ostvaruje jednu novu, vrlo zanimljivu geometriju unutar cjeline. Ona se temelji na ideji obilježavanja pojedinih konstrukcijskih elemenata glazbala uporabom različitih vrsta drveta. To je provedeno na iznimno suptilan način, što u konačnici rezultira pojavom vrlo elegantnih objekata skulpturalnih karakteristika. Nedvojbeno je riječ o nadahnutim kiparskim zahvatima, pri čemu je u potpunosti sačuvana temeljna funkcija glazbala, a to je da se na njima može svirati. (Mario Beusan, iz predgovora)
Sam autor, akademski kipar Stipan Kujundžić kaže: Glazba je u mojem životu jednako važna kao i kiparstvo. Oduvijek sam bio okružen glazbom i glazbalima. Od malena sviram na nekoliko instrumenata. Imotske gusle su moja opsesija, pa sam već odavna svladao tehniku građenja tog instrumenta. Isprva su to bile replike izvornog instrumenta, a potom sam se na nagovor profesora Beusana usmjerio prema preoblikovanju s ciljem spajanja kiparskog i glazbenog umijeća. Iako je bavljenje time bilo periferno, obzirom na moju temeljnu profesionalnu kiparsku usmjerenost, uvijek je u meni pobuđivalo veliku radost i znatiželju.
Stipan Kujundžić (1982., Imotski) polazi školu primijenjenih umjetnosti u Splitu. Školovanje nastavlja 2001. godine na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, smjer kiparstvo (profesori: Aleksandar Miđor, Nikola Džaja, Kažimir Hraste, Kuzma Kovačić). Diplomirao je 2006. godine u klasi prof. Matka Mijića. Sudjelovao je na više skupnih izložbi i na dvjema kiparskim kolonijama.
Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba, u partnerstvu s Arheološkim muzejem u Zagrebu.
