Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909. — 2009.

Autori tekstova: Ana Lederer, Martina Petranović, Ivana Bakal
Urednica: Ivana Bakal
Grafički urednik: Mario Aničić
Dizajn i prijelom: Mario Aničić & Jele Dominis
Opseg: 396 strana
Tvrdi uvez
ISBN: 978-953-6898-95-4
Cijena: 250,00 kn

Monografija je prikaz nastanka i razvitka struka scenograf i kostimograf u Hrvatskoj u rasponu od stotinu godina, od 1909. godine, kada je zapošljavanjem Branimira Šenoe kao scenografa u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu započela službena povijest ovih struka, do danas. U raskošno opremljenom i bogato ilustriranom izdanju na 396 strana predstavljen je izbor kostimografskih i scenografskih ostvarenja u formi skica, maketa i fotografija predstava, a kojim su autorice, prema vlastitim riječima „iz (u pravilu relevantnih) predstava različitih hrvatskih kazališta, iz sto godina povijesti ovih umjetničkih struka nastojale predstaviti one radove koji u istom prezentiraju i specifičnosti autorskoga stila određenoga scenografa, ali i stil određene kazališne epohe i dostignuća obiju struka“ (Ana Lederer i Martina Petranović).

Monografijom je zaokružena cjelina započeta koncem 2009. godine kada je ULUPUH realizirao najveći izložbeni projekt u struci — Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909. — 2009., u suorganizaciji sa Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Projekt je bio sastavljen od pet izložbenih cjelina, kojima se dostojno obljetnice proslavila godišnjica zapošljavanja prvog scenografa (i kostimografa) u zagrebačkom HNK. Stručne suradnice na izložbi, dr. sc. Ana Lederer (scenografija) i dr. sc. Martina Petranović (kostimografija), napravile su odličan, ali i težak izbor najboljih hrvatskih scenografija i kostimografija.

Monografija je i svojevrstan apel za zaštitu struke i sistematiziranu pohranu likovne građe. “Zato podsjećamo ovom monografijom na povijest, ali i sadašnjost struke, neophodnost boljeg i sustavnog čuvanja likovne građe, ne samo fotografija i snimaka predstava, nego i skica i maketa, vrijednih kostima, čija umjetnička vrijednost je nepobitna za povijest hrvatskog kazališta, a i za povijest hrvatske kulture uopće. Obaveza kazališta za pohranu skica gotovo se ne poštuje, a ideja o osnivanju Kazališnog muzeja nije realizirana.” (Ivana Bakal)

Za izložbu i monografiju je korištena građa u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta, Muzeja za umjetnost i obrt, Muzeja grada Rijeka, iz arhiva kazališta, iz privatne zbirke gđe. Marije Šenoe i obitelji Sokolić, te iz privatnih arhiva scenografa i kostimografa.

Knjiga je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.