Svjetlo na hrvatski način

U utorak, 28. studenog 2006. u 19 sati u Galeriji ULUPUH otvorena je izložba «Svjetlo na hrvatski način». Izlažu dizajneri svjetla, članovi ULUPUH-ove Sekcije za kazališnu i filmsku umjetnost: Miljenko Bengez, Branko Cvjetičanin, Saša Fistrić, Olivije Marečić, Aleksandar Mondecar i Deni Šesnić.

Zamračeni prostor galerije ispresijecan je unakrsnim snopovima svjetla, razigran titravim svjetlom plamenih jezičaka, obojan toplim svjetlom svijeće, ili pak naelektriziran hladnim živinim svjetlom… demonstrirajući širok raspon mogućnosti i snažan ekspresivni potencijal medija. Kroz izbor radova za kazališne projekte, uz upoznavanje s osnovama osvjetljavanja objekta i kazališne rasvjete, na pojedinim su primjerima predstavljene sve faze u dizajniranju rasvjete za pojedinu predstavu (skice, bilješke o mizansceni, tlocrti s precizno ucrtanim položajem rasvjetnih tijela…), te demonstrirani neki klasični svjetlosni “trikovi” (iluzija plamena, obrada svjetlosnog snopa putem vode), kao i inventivna i, nerijetko duhovita izrada rasvjetnih tijela od netipičnih elemenata (konzerve za povrće!) diktirana oskudnim sredstvima unutar kojh se autori u Hrvatskoj nerijetko moraju snalaziti.

“Oblikovanje svjetla sastavni je dio arhitekture, unutrašnjeg uređenja, oblikovanja proizvoda, kazališta i mnogih drugih disciplina. Upravo svjetlom definiramo prostor, jačinu, ugođaj, prenosimo poruku i komuniciramo s okolinom. Oblikovanje svjetla objedinjuje tehničke i stvaralačke kompetencije te, iznad svega, potiče interakciju s ostalim strukama uljučenim u proces dizajna. (…) Tek se odnedavno istražuje i stvaralačka dimenzija oblikovanja svjetla, u kojoj se funkcionalni zahtjevi integriraju u arhitekturne, izvedbene i stvaralačke ciljeve. Osmisliti oblik izvedbe…improvizacija ili čvrsti skript; nijem, govorni ili pjevni; monolog izvođača na pozornici ili veličanstvena opera sa stotinom virtualnih sudionika, mjuzikl, ples; svi su oblici predstavljeni konceptom. Svima je zajedničko svjetlo i posebna dinamika režiranih ili koreografiranih pokreta izvođača. Okvire postavljaju redatelji ili koreografi, no izvedba je rezultat zajedničkog rada njihovih suradnika.”

(Branko Cvjetičanin, iz kataloga)