Vanda Pavelić Weinert je istaknuta hrvatska kustosica i kazališna kostimografkinja (Zagreb, 30. srpnja 1911. — Zagreb, 7. veljače 1979.) čiji rad do sada nije bio monografski obrađen i predstavljen. Od 1946. zaposlena je u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt kao muzejska savjetnica i voditeljica zbirke tekstila nametnuvši se kao vrsna poznavateljica povijesti tekstilne umjetnosti i povijesne odjeće u Hrvatskoj. Objavila je knjigu Vezilačka radionica 17. stoljeća u Zagrebu (Zagreb 1988.) i priredila brojne izložbe. Kao kostimografkinja, osobito se istaknula radom na dramskim i opernim predstavama Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, ali i u drugim zagrebačkim kazalištima (Komedija, DK Gavella), te u Splitu, Dubrovniku i Rijeci, kao i izvan hrvatskih granica (Trst, Novi Sad, Skopje), uglavnom u suradnji s redateljima Vladom Habunekom i Kostom Spaićem te scenografima/slikarima Edom Kovačevićem, Boškom Rašicom, Kamilom Tompom i Edom Murtićem. Pridonijela je profesionalizaciji kostimografske struke i modernizaciji kazališne slike pedesetih i šezdesetih, te svojim radom u kazalištu kao i pedagoškim radom na Odsjeku za kazališni kostim zagrebačke Akademije za primijenjenu umjetnost i na Odsjeku za scenografiju zagrebačke Akademije za kazališnu umjetnost obilježila povijest hrvatske kostimografije i kazališta te utjecala na brojne kostimografe poput Ljubice Wagner, Ike Škomrlj i Diane Kosec Bourek koje je i danas navode kao veliku učiteljicu i kreativni uzor. Knjiga ima 248 tiskanih stranica, i sadrži urednički uvodnik dr. art. Ivana Bakal; tekst Guide Quiena „Kustosica krhkih spomenika“ o njenom kustoskom radu u MUO-u te potom tekst dr. sc. Martina Petranović o kazališnom radu. Dizajn knjige potpisuje Kuna Zlatica.

Knjiga je publikacija biblioteke Kazališna likovnost u knjizi – serijala kraćih monografija o istaknutim hrvatskim umjetnicima koji su se bavili kazališnom likovnošću u najširem smislu – scenografima, kostimografima, oblikovateljima svjetla, lutkarima, kazališnim fotografima, dizajnerima kazališnih plakata… – a dosad nisu bili na primjeren način obrađeni i valorizirani te kontekstualizirani u povijest i suvremenost hrvatskoga kazališta i nacionalne kulture.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb.

O autorima

Teatrologinja dr. sc. Martina Petranović rođena je 1976. godine u Rijeci. Diplomirala je komparativnu književnost i anglistiku (2000.) te dodatni studij teatrologije (2000.) na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je 2010. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu temom o povijesti hrvatske kostimografije. Sudjeluje na znanstvenim savjetovanjima, objavljuje znanstvene i stručne radove, prikaze, recenzije i kritike u stručnoj periodici. Radi u Odsjeku za povijest hrvatskog kazališta HAZU u Zagrebu. Suautorica je knjiga 100 godina hrvatske scenografije i kostimografije (1909. — 2009.) (2011.) i Repertoar hrvatskih kazališta, knjiga peta (2012.). Autorica je knjiga Na sceni i oko nje (2013.), Prepoznatljivo svoja– kostimografkinja Ika Škomrlj (2014.), Od kostima do kostimografije. Hrvatska kazališna kostimografija (2015.) i Kazalište i (pri)povijest. Ogledi o hrvatskoj kazališnoj historiografiji (2015.).

Prof. Guido Quien, muzejski savjetnik, diplomirao je na Filozofskom fakultetu (povijest umjetnosti i komparativnu književnost) u Zagrebu. Od 1973. do 1994. radio je kao kustos Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Od 1994. do 2003. bio je direktor Fundacije Ivana Meštrovića. Javno djeluje od 1967. godine bez prekida kao povjesničar umjetnosti i likovni kritičar. Ostvario je mnoge retrospektivne, monografske, problemske i autorske izložbe. Autor je knjiga: Susreti – likovne kritike 1972. – 1994., izbor, Matica hrvatska, Split, 1995.; Slavko Peršić, monografija, POU Velika Gorica, 2004.; Mladen Bašić Bibi, monografija, POU Velika Gorica, 2006.; Branko Vlahović (s D. Schneiderom), monografija, Art Studio Obzori, Zagreb, 2012.; Približen pogled, ULUPUH, Zagreb, 2012.; Razgovori o scenografiji, POU Velika Gorica, 2013.; Galerija na otoku (Katalog Galerije umjetnina Branislav Dešković  u Bolu), Centar za kulturu Brač, 2013.; Priče o stvarima, ULUPUH, Zagreb, 2013.; Čitanja oblika, POU Velika Gorica, 2015.; Zbirka Vukadinović, mala monografija, POU Samobor, 2016. San i ostalo, AGM, Zagreb 2018.; Vanda Pavelić Weinert (s M. Petranović), ULUPUH i HAZU, Zagreb, 2018. Godine 2015. Hrvatsko muzejsko društvo dodijelilo je Guidu Quienu Nagradu za životno djelo.Bio je kolega i suradnik Vande Pavelić Weinert u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Urednica

Dr. art Ivana Bakal, predsjednica je ULUPUH-a i Sekcije za kazalište i film. Kostimografijom se profesionalno bavi od 1986. godine. Studirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu – 1987. diplomirala je na Višoj školi dizajn odjeće, 2010. magistrala na diplomskom studiju kostimografije te stekla titulu doktora umjetnosti na Poslijediplomskom doktorskom studiju Akademije likovnih umjetnosti obranivši rad Kazališni kostim između performansa, instalacije i objekta – vizualno kazalište. Autorica je brojnih kostimografija, nekoliko scenografija, velikih strukovnih projekata, izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i svijetu. Autorica i urednica monografija o hrvatskoj scenografiji i kostimografiji. Suautorica je knjige 100 godina hrvatske scenografije i kostimografije (1909. — 2009.) Urednica je knjiga: 100 godina hrvatske scenografije i kostimografije (1909. — 2009.) Drago Turina – scenograf, Prepoznatljivo svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj i Od kostima do kostimografije – Hrvatska kazališna kostimografija. Vanjski je suradnik – docent na Diplomskom studiju kostimografije Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1990. Dobitnica je više nagrada.