Ivica Bednjanec

/1934., Zagreb – 2011., Zagreb/

Ivica Bednjanec rođen je 1934. godine u Zagrebu. Nakon završene grafičke škole radi kao litograf u Štamparskom zavodu “Ognjen Prica” u Zagrebu. Uz rad nastavlja školovanje te 1962. diplomira na višoj grafičkoj školi u Zagrebu. Svoje prve stripove počinje objavljivati 1952. god. (Stanoje Goranin – Vjesnikov zabavnik “Petko”). U to vrijeme stvara i prve grafičke dizajne. Prvu nagradu dobiva još 1957.godine – na natječaju “Narodne armije” nagrađen je njegov strip “Crveni se šuma”. Od 1963.godine do 1968. nastaje opus njegovih stripova iz hrvatske povijesti – tridesetak kompletnih naslova. Od 1967. godine djeluje kao samostalni umjetnik i član ULPUH-a.

Dipl.graf.ing. Ivica Bednjanec, samostalni likovni umjetnik – nekada profesor na Grafičkoj školi u Zagrebu – više od 40 godina kontinuirano objavljuje stripove, kojima je ujedno kompletni autor, kako scenarija tako i crteža. Riječ je o preko 2000 tabli stripa, preko 1000 scenarija, 3 knjige stripa… Godinama je predstavljao svoju zemlju na velikim svjetskim izložbama stripa: više puta u Montrealu (ujedno više puta uvršten u katalog odabranih radova); još ’78 sa Mirkom Ilićem u Lucci; u Napoli-u (gdje je dobio i Pulcinellu’84). 1984. dobiva “Andrija” u Ljubljani; na salonu stripa u Vinkovcima 1988. osvaja Grand Pirx a 1997. Nagradu za životno djelo; iste godine odlikovan je redom Danice Hrvatske… Širinom opusa autorski strip Ivice Bednjanca mogao bi se podijeliti prema tematici po ciklusima na povijesni, političku satiru, , sportski, dječji itd. A jedan od materijala je uvršten kao prateći pedagoški materijal u udžbeniku za nastavnike pedagoške psihologije. Od jeseni 1999. Ivičin strip trebao bi biti sastavni dio čitanke iz hrvatskog jezika za 7. razred. Otprilike u isto vrijeme, u produkciji “Zagreb filma”, trebao je započeti serijal “Male ljubavi” prema “Durici” – autorovom najmlađem liku stvorenom za najmlađe (ali i one starije čitaoce/gledaoce). Inače, Durica već 12.godina (i danas) izlazi u “Smibu” reviji za osnovce.

Ivica Bednjanec je jedan od najkvalitetnijih i najproduktivnijih hrvatskih autora stripa svih vremena. S obzirom na veličinu, širinu, kontinuitet i raznolikost njegova opusa, možda nisu pretjerane ocjene da je Ivica Bednjanec sve svoje stripove realizirao prema vlastitim scenarijima (što ga čini, pomalo paradoksalno, najproduktivnijim SCENARISTOM našeg stripa), ovakve ocijene još više dobivaju na težini.

Rad Ivice Bednjanca uvjetno bismo podijelili na dva područja-takozvani realistički strip te grotesku u najširem smislu. Neka druga podjela mogla bi glasiti: stripovi za omladinu i stripovi za odraslu publiku. Tijekom 60-ih godina nastao je veći dio iz ciklusa povijesnih stripova, stripova s tematikom iz Meksičke revolucije i stripova o sportu, dok se tematici NOB-a Bednjanec povremeno vraćao. Od 1968. godine započinje njegova suradnja s “Modrom lastom” gdje puna tri desetljeća paralelno nastaju dva serijala – Osmoškolci i Genije i Lastan. Posebno je značajan Nježni-lik realiziran u dvije varijante-Nježni robijaš (1975 – 76) i Nježni sport (1976-83). Bednjanec je realizirao još nekoliko serijala -Iverku, Kika, Amicu, i najnoviji-Duricu. Mađu najkvalitetnije stripove njegovog opusa svakako se ubrajaju i dvije epizode započetog serijala Barun Trenk (1974).

Osim većih ciklusa i serijala, Ivica Bednjanec je realizirao i neke druge stripove. Nacrtao je nekoliko priča o istaknutim sportskim ekipama i pojedincima, okušao se u vesternu (liječnik na zapadu), a za “Amo reviju” crtao je strip Amica. Kao najbolje ostvarenje koje zasluženo može ponjeti epitet remek-djela, nameću se dvije epizode stripa Barun Trenk, objavljene u “ZOV-u” 1974. godine. Epizode, svaka od deset tabli, nose nazive Kočija i Romeo i Julija i svojevrsni su uvod u serijal o poznatom slavonskom panduru Franji Trenku. Prava je šteta što taj odlično zamišljen i izvanredno nacrtan strip nije nastavljen i do kraja realiziran. Napomenimo da se Ivica Bednjanec niz godina uspješno bavio i ilustracijom i grafičkim dizajnom.

Izvor: Stripovi

 

ULUPUH mu je 2006. godine dodijelio nagradu za životno djelo.