Andrija Čičin-Šain

/Split, 1920. – Rijeka, 2009./

Andrija Čičin-Šain 1938. godine upisuje studij arhitekture u Ljubljani kod profesora Jože Plečnika, no zbog ratnih okolnosti prisiljen je prekinuti studij. Godine 1945. seli s obitelji u Zagreb gdje radi u Ministarstvu građevine do 1946. godine, nakon čega nastavlja započeti studij, ali ovaj puta na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1948. godine.

Godine 1949. seli u Sarajevo, gdje djeluje idućih sedam godina. Od značajnijih realizacija bosanske faze na prvom je mjestu svakako kuća iz Konjica (1952.), zatim kompleks Điđikovac u Sarajevu (1953.), dezinsekcijske stanice u Travniku i Mostaru (1951.), školski objekti i dr. Sudjeluje na tri natječaja s dva osvojena prva mjesta, a 1955. godine zajedno s M. Baldasarom postaje dobitnikom Godišnje nagrade grada Sarajeva iz područja umjetnosti i kulture za adaptaciju i prostorno uređenje Muzeja grada Sarajeva.

Dolaskom 1956. u Rijeku, Andrija Čičin-Šain zapošljava se u građevinskom poduzeću “Jadran” kao šef projektantskog odjela. Uslijedile su i prve realizacije projekata, poput zgrade Brodomaterijala u samoj gradskoj jezgri (1858.) i niz stambenih zgrada u riječkim naseljima Pećine, Turnić, Ogranak te u Crikvenici, Osijeku, Fažani u Istri (1956.- 1960.).

U svom stanu u ulici Ive Marinkovića br. 14, 1963. godine Čičin-Šain otvara zagrebačku podružnicu riječkog Arhitektonsko projektnog biroa “Vincek” (od 1962. “Arhitektonski studij – AS “) s radnom grupom za izradu arhitektonske projektne dokumentacije objekata visokogradnje, čime službeno započinje i plodonosna suradnja Andrije Čičin-Šaina s arhitektom Žarkom Vincekom.

Godine 1963. projektira svoj prvi značajniji turistički objekt, hotel Adriatic u Opatiji (1963.) za projektni zavod Rijeka. Ubrzo obnavlja suradnju s Vincekom i ″Arhitektonskim studijem″ iz Zagreba preko kojeg dolazi do narudžbi i biva pozivan na natječaje te kojem povjerava realizaciju izvedbenih projekata.

Unutar kolektiva ″Arhitektonskog studija″ specijalizirao se za turističku arhitekturu. Pobjeđuje na dva javna natječaja, 1968. za hotel Libertas (realiziran 1974.) i 1969. za hotel Palace (realiziran 1972.), oba u Dubrovniku. Gradi hotel Jadran u Njivicama (1966.), hotel Lero u Dubrovniku (1969.) zatim turističko naselje “Villas Rubin” (poznato i pod nazivom ″Polari″) kraj Rovinja (1969.-1979.). Pojektira još niz nerealiziranih turističkih objekata i naselja. Od 1969. godine predaje projektiranje na Višoj tehničkoj građevinskoj školi i Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci. Umirovljen je 1982. godine. Dobitnik je nagrade “Viktor Kovačić” za životno djelo 2003. godine.

Izvor: wikipedia