Nikola Despot

Životopis: 

Nikola Despot – arhitekt (Prag, 26. III. 1910 — Zagreb, 7. VII. 1991). Srednju školu polazio u Zagrebu, diplomirao 1935. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta. Od 1937. do rata projektant u Središnjem uredu za osiguranje radnika. God. 1941–48. nastavnik je u Tehničko-građevinskoj školi, potom projektant u Arhitektonskom projektnom zavodu u Zagrebu (1948–50) te najposlije nastavnik u Grafičkoj školi (1950/51) i Školi primijenjene umjetnosti (1952–75). Projektirao više zdravstvenih objekata: TBC sanatorije u Knez-Selu kraj Niša (1937), Kasindolu kraj Sarajeva (1938) i Klenovniku u Hrvatskom zagorju (1939), zatim novogradnje Okružnog ureda za osiguranje radnika (OUZOR) u Dubrovniku, Karlovcu i Beogradu (1937–41), ambulantu OUZOR-a u Banjoj Luci (1937–41) te kompleks »Auto-Hrvatske« u Zagrebu (1946). S uspjehom je sudjelovao na natječajima za Banovinsku palaču u Splitu (1937, s V. Turinom i V. Vrbanićem, I. nagrada) i spomenik Enrica Fermija u Chicagu (1954). Bavio se također uređenjem interijera, uglavnom u Zagrebu: prizemlje hotela »Beograd«, lokali »Posrednika«, kolodvorski restoran, knjižara »Znanje« u Ilici. Postavio izložbu pomorstva u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (1950), izložbe »Jugovinila« (1953, 1958), poljoprivrednu izložbu na Zagrebačkom velesajmu (1955), izložbe »Jugovinila« u Bruxellesu (1955) i Beogradu (1960) i dr. U Tehničkome muzeju u Zagrebu pripravio stalnu postavu astronomskog odjela.

DJELA: Svjetlo i sjena. Zagreb 1966.
Teorija integralne vizije, u: Čovjek i prostor, br. 21, Zagreb,
1954.: 7

LIT.: T. Premerl: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata — nova tradicija. Zagreb 1989.

Zdenko Kolacio (1993)

Članak preuzet iz Hrvatskog biografskog leksikona, izdanje 1983. – 2009.