Branko Kapelet

Životopis: 
BRANKO KAPELET (1934.-2015.)

Branko Kapelet, arhitet-dizajner, preminuo je u 82. godini u Slavonskom Brodu gdje je živio s obitelji.

Djelovao je aktivno i uspješno u nekoliko tvornica namještaja i trgovačkih tvrtki, u drugoj polovini prošlog stoljeća, kao dizajner proizvodnih programa, projektant interijera i sajamskih izložbi, te organizator i realizator marketinško-propagandnih projekata. Svojim djelovanjem dao je velik doprinos razvoju proizvodne i potrošačke kulture u našoj sredini, za što je dobitnik i nekoliko priznanja.

Rođen je 23. 6. 1934. godine u malom mjestu Močila (Severin na Kupi), gdje provodi djetinjstvo i završava osnovnu školu. S roditeljima nastavlja živjeti u Mikleušu (Podravska Slatina), gdje provodi mladost i završava nižu školu, a 5o-ih godina dolazi u Zagreb, gdje pohađa Školu primijenjenih umjetnosti (ŠPU). U ovoj školi upisuje i uspješno završava unutarnju arhitekturu i dizajn te započinje intenzivno pratiti tadašnja zbivanja na području struke u zemlji i inozemstvu. Po završetka ŠPU, na kraće vrijeme zapošljava se u tvornici metalnog namještaja “ Jadran” Zagreb, (1956-58.), a zatim odlazi u Beograd, gdje nastavlja studij na Akademiji primijenjenih umjetnosti, Odjel za unutarnju arhitekturu i industrijski dizajn.

Po završetku studija vraća se u Zagreb (6o-ih), gdje se zapošljava u trgovačkoj tvrtki Exportdrvo, u novoosnovanom Odjelu za oblikovanje, na poslovima priprema proizvodnih programa i preuređenja prodavaonica za tvornice namještaja koje posluju s Exportdrvom. Kao član stručnog tima sudjeluje na zasnivanju i uređenju Robne kuće Exportdrvo u Zagrebu, (danas sjedište Holdinga, ul. Grada Vukovara), tada prve, najveće i najmodernije robne kuće kompletne stambene opreme na prostoru bivše Jugoslavije.

Koncem 1960-ih, (još kao zaposlenik Exportdrva ), surađuje s tvornicom tapeciranog namještaja “Oriolik” u Oriovcu kod Slavonskog Broda. Na poziv direktora tvornice, prelazi (70-ih) u redovni radni odnos u “Oriolik”, gdje ostaje do umirovljenja.

Značajnije realizacije svojih projekata Kapelet ostvaruje djelomično u tvornici metalnog namještaja “Jadran” Zagreb (stolovi i stolice za opremanje školskih, uredskih, zdravstvenih i ugostiteljskih objekta), a glavninu u tvornici tapeciranog namještaja “Oriolik”. U toj tvornici bavi se širokim spektrom zadataka: sa suradnicima stvara proizvodne programe raznovrsnog višenamjenskog tapeciranog namještaja, organizira i uređuje promotivno- propagandne nastupe na sajamskim priredbama u zemlji i inozemstvu, zatim projektira i oprema tvorničke uredske prostore i radnički restoran, te kino dvoranu u mjestu Oriovac, kao i dva hotela na Zlatiboru.

Surađuje s vanjskim dizajnerima kod realizacije nagrađivane demontažne fotelje “Lovac Luka” (autori Petričević-Šobot), te kod redizajna namještaja za izvoz (voditelj Miljenko Sumić).

Kapelet je dobitnik nekoliko priznanja od kojih su najznačajniji “Zlatni ključ” na Beogradskom sajmu 1972. godine za regalski sistem (proizvođač “Polet”, Duga Resa), te “Zlatni znak” Gospodarskog razstavišča u Ljubljani, 1975. godine za preklopni ležaj/fotelju iz poliuretanske spužve (proizvođač “Oriolik”, Oriovac).

Za tvrtku osigurava kompletni propagandno-reklamni materijal (memorandumi, prospekti i katalozi, video i razne poruke za medije), angažirajući vanjske suradnike ili po potrebi sam dizajnira rješenja.

Na društveno- profesionalnom planu Kapelet je trajno prisutan i samozatajno aktivan. Član je ULUPUH-a od 1966. godine, u Sekciji za industrijski dizajn te Sekciji za arhitekturu. Priključuje se inicijativnoj grupi koja radi na osnivanju samostalnog Društva dizajnera (1983.), te ostaje privrženi član DDH/HDD, sudjelujući u svim njegovim aktivnostima. Nastupa na grupnim izložbama ULUPUH-ove Sekcije za industrijski dizajn (1971.),te na izložbama Zagrebačkog salona.

Branko Kapelet je paradigma sudbine brojnih dizajnera iz neposredne proizvodnje, koji su bili prisiljeni prihvaćati najrazličitije zadatke (ponekad i izvan svoje struke), samo da bi osigurali realizaciju (oživotvorenje) vlastitog dizajna, sudjelujući kod izrade prototipa, serijske proizvodnje do primjene u prostoru kod krajnjeg korisnika. Pri tome je morao svladavati različite otpore i prepreke, ulaziti u nužne kompromise, boreći se s logikom tadašnjeg tehničkog i komercijalnog osoblja.

Kapelet se, neopterećen teoretiziranjem i apstraktnim ciljevima, prigodom dizajniranja proizvoda držao općeprihvaćenih kriterija: funkcionalnost, racionalnost, jednostavnost izrade, te komponibilnost primjene, što je rezultiralo čistoćom i skladnošću oblika. Tako dizajnirani proizvodi zadovoljavali su potrebe potrošača, serijsku proizvodnju, brojnije zapošljavanje stanovništva i financijsku dobit tvrtke.

Kako još nije zaživjela inicijativa za sveukupno istraživanje i evidentiranje uspjelih proizvođača namještaja i njihovih dizajnera u razdoblju druge polovice prošlog stoljeća, te za brojne dizajnere ponestaje pouzdanih podataka jer su arhive uništene ili nesređene, a sjećanja živih aktera ubrzano blijede, tako je i za ovaj prikaz bilo teško prikupiti stvarne i pouzdane podatke. Iako je poznato da su postojali. Zbog toga će mnogi uspješni dizajneri ostati “skriveni” i nepoznati stručnoj i široj javnosti.

U Kapeletovoj osobnoj arhivi nisu pronađeni slikovni podaci o njegovom dizajnu namještaja, već samo neki zanimljivi i neobični crteži, sheme, upotpunjeno na marginama raznim simbolima, uputama i porukama, predočeno stripovski, na samo njemu svojstven način. Naime, kako on nije bio sklon i vičan tumačiti svoje ideje i inicijative riječima i pisanim tekstovima, to je govorio brojnim crtežima i skicama. Odlaskom u mirovinu bio je okupiran projektima regionalnih suvenira, iskonskim upotrebnim predmetima, te vrtnom, ”ladanjskom” arhitekturom – sve izvedeno “papanekovski”, iz autohtonih, prirodnih i priručnih materijala, obrađeno na “seljački” jednostavan način, s minimalnim korištenjem stroja, ali s pretenzijom stvaranja opuštenog i komfornog ugođaja. U svakom slučaju, i kroz ove neobične idejne skice, očita je njegova kreativna imaginacija i osebujno poimanje povezanosti čovjeka i prirode pa je i njegova pojava odavala jednu silnu energiju koja je zračila optimizmom i dobroćudnošću.

Njegova je smrt, za prijatelje, kolege i sve koji su ga poznavali, bila iznenadna, jer je bio oličenje zdravlja, vitalnosti i mentalne lucidnosti, što je nagovještavalo dugovječnost. Kao takav će ostati u sjećanju.

Pripremio: Dragan Roksandić