Kukec, Aleksandar  (Koprivnica, 1931. – Zagreb 2021.)

Aleksandar Kukec je rođen u umjetničkoj obitelji (otac Stjepan slikar i grafičar) što će zasigurno utjecati na njegov životni put. Završava Školu primijenjene umjetnosti 1955. Još za vrijeme svoga školovanja (1955.) održao je svoju prvu samostalnu izložbu fotografije u izložbenom salonu Foto kluba Zagreb (20 radova), što je sa simpatijom bilo zabilježeno u Vjesniku iz tog vremena sa konstatacijom na kraju članka da: „Mladi autor na pragu svog razvitka obećava mnogo“. Nakon završenog školovanja (fotografski dizajn) u Zagrebu dugogodišnji je nastavnik u Školi primijenjenih umjetnosti, Fotografskom odjelu (1958. –1995.) sve do svoga umirovljenja. Od 1968. bio je voditelj odjela fotografije. Jedno je vrijeme bio fotograf u MUO-u (od 1950. do 1951.) Član je Foto kluba Zagreb od 1952. Izložbenom aktivnošću bavi se intenzivno u 50-im i 60-im godinama, kada postiže vrijedne rezultate. Od 1961. godine bio je član Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske (ULUPUH). Njegovi su interesi u fotografiji bili različiti a posebno krajolici, portreti, zagrebačka arhitektura i etnografski motivi. Radi uglavnom u crno bijeloj tehnici, kao i njegova cijela generacija, a rjeđe u boji. U njemu omiljenoj maniri portretirao je mnoge osobe iz zagrebačkog kulturnog i umjetničkog života: (Kosta Angeli Radovani, Želimir Janeš, Josip Poljan, Jure Labaš, Tonko Ninić, Đuro Griesbach, Nives Kavurić Kurtović, Miroslav Šutej i drugi). U cijeloj galeriji portreta, koje je snimio, posebno se svojom lirskom nježnošću ističu portreti Zlate Laure Mizner (1952.), njegove kolegice nastavnice na Školi primijenjene umjetnosti, Gabi Novak (1953.), Studija u bijelom (1953.) i Renata (1960.) a mnogo su bili izlagani portreti Ana (1954.), Portret No 1 (1954.), Zimski pejzaž (1955.) i Dobar dan tugo (1956.) Poznat je i njegov istraživački ciklus fotografske poetizacije kamena kojim se je ciklusom pod nazivom Zapisi u kamenu predstavio 1977. u Studiju Galerije Forum u Zagrebu o kojoj su izložbi te godine pisali Željko Sabol i Josip Škunca. U vremenu od 1955. pa do 1995. održao je dvadeset samostalnih izložbi fotografije (u Zagrebu, Bileći, Beogradu, Bolu, Škripu, Splitu, Supetru, San Francisku, u mnogi gradovima od njih višekratno). Objavio je i dvije foto monografije otoka Brača, a njegove su fotografije objavljivane u mnogim knjigama i katalozima. Zbirke svojih negativa (portreti, umjetnička djela) darovao je Hrvatskom državnom arhivu a zbirku negativa Otoka Brača i njegovih stanovnika Etnografskom muzeju u Zagrebu. Za svoj kreativni rad dobitnik je Nagrade Tošo Dabac Foto kluba Zagreb (2000.). Izlagao je uglavnom u 50-im i 60- im godinama, na oko 6o skupnih izložbi u zemlji inozemstvu, pri čemu postiže oko dvadesetak nagrada, nakon čega se potpuno posvećuje svome nastavničkom pozivu i odgoju novih mladih vrsnih fotografa. Po tome će ga pamtiti trideset i sedam generacije njegovih đaka. Foto savez Jugoslavije dodjeljuje mu 1958. počasno zvanje kandidata majstora fotografije, dok mu FIAP, Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost, godine 1962. dodjeljuje počasno zvanje AFIAP (artist FIAP).

https://hrvatska-fotozbirka.com/hr/autor/44/