Slavko Lowy

Životopis: 

Slavko Löwy (Koprivnica, 7. kolovoza 1904. – Zagreb, 1. travnja 1996.), hrvatski arhitekt židovskog podrijetla.

Arhitekt Slavko Löwy rođen je 7. kolovoza 1904. godine u Koprivnici. U Koprivnici polazi gimnaziju, a 1923. godine, nakon mature, upisuje u Beču Visoku tehničku školu. Nakon četiri odslušana semestra, 1925. godine nastavlja studirati u Zagrebu na Arhitektonskom odjelu Kraljevske tehničke visoke škole. No, 1927. nastavlja s školovanjem u Drezdenu, gdje je i diplomirao 1930. godine.

Iste godine Löwy odlazi u zagreb gdje se zapošljava u arhitektonskom atelijeru Ignjata Fischera. 1931. u suradnji s Vladom Antolićem radi natječajni projekt za Gradsku štedionicu u Sarajevu. Iste godine prelazi u arhitektonski atelijer Stanka Kliske.

1932. godine postaje ovlašteni arhitekt i osniva vlastiti biro „Löwy“. Iste godine izvodi svoju prvu samostalno izvedenu kuću u Petrićevoj 7, na prostoru nekadašnjeg zagrebačkog Zakladnog bloka. 1933. realizirao je svoje najznačajnije ostvarenje- deveterokatnicu u Masarykovoj ulici, koja će biti nazvana i „prvim zagrebačkim neboderom“.1934. godine arhitektonski biro počinje djelovati na posljednjem katu nebodera u Masarykovoj.

Od 1934. do 1941. godine Löwy u Zagrebu realizira čitav niz značajnih stambeno- poslovnih objekata koje pripadaju samom vrhu hrvatske moderne. 1942. godine rad njegova biroa je prekinut a većina projektne dokumentacije je uništena.

Nakon svršetka rata, 1945. godine radi na rekonstrukcijama robnih kuća „NAMA“ u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosna i Bosni i Hercegovini. 1946. godine premješten je u Arhitektonski projektni zavod (APZ) gdje radi na tipovima „racionalnih stambenih zgrada“.

Od 1950. do 1953. godine boravi kao stručni suradnik u Makedoniji, gdje radi u birou „Projektant“ u Skoplju. Godine 1950. nagrađen je Republičkom nagradom Vlade NR Makedonije.

1953. godine vraća se u Zagreb, gdje obnavlja svoj „Arhitektonski biro Löwy“ u kome djeluje do mirovine 1966. godine. 1957. godine odlazi na tromjesečni rad u Rim u tvornicu sladoleda „Algida“ „kako bi zaradio za automobil“.

1962. godine „Arhitektonski biro Löwy“ spaja se s „Tehnoprojektom“. 1966. arhitekt Löwy odlazi u mirovinu. 1970. dodijeljena mu je nagrada „Viktor Kovačić“ za životno djelo. 1977. godine dodijeljena mu je i nagrada „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Arhitekt Slavko Löwy umire 1. travnja 1996. godine na 9. katu svoje zgrade u Masarykovoj 22.

Ostvarenja

Zagreb
Stambeno poslovna zgrada Grünsberg, Petrićeva 7, 1932 – 1933.
Stambeno poslovna zgrada Schlenger, Bogovićeva 4, 1932 – 1933.
Kuća Hirschler, Gornje Prekrižje 2, 1932 – 1933.
Kuća Nossan, Zvonimirova 23, 1932 – 1933.
Stambeno poslovna zgrada Radovan, Masarykova 22, 1933. – 1934.
Kuća Polak, Tuškanova 15, 1936. – 1937.
Kuća Lebinec, Ribnjak 20, 1936. – 1937.
Kuća Federbuš, Novakova 19, 1936. – 1937.
Stambeno poslovna zgrada Schlenger, Boškovićeva 7b, 1936. – 1937.
Kuća Wiener Bankverein, Bulićeva 4, 1936. – 1937.
Stambeno poslovna zgrada Jadranskog osiguravajućeg društva, Draškovićeva 13, 1936. – 1937.
Stambeno poslovna zgrada Radovan, Savska 8, 1937.
Kuća Beck, Vinkovićeva 8, 1937.
Kuća Prpić, Solovljeva 22, 1938.
Kuća Löwy, Mandrovićeva 12, 1938. – 1939.
Bukovačka 149, 1941.
Kuća Pichler, Grškovićeva 7, 1941.
Majstorska radionica Vanje Radauša, Zmajevac 8, 1949.
Majstorska radionica Antuna Augustinčića, Jabukovac 10, 1949.
Stambene zgrade tvornice „Rade Končar“ u Gajnicama, 1949.
Stambene zgrade, Galjufova 4 – 12, 1949.
Kuća Steiner, Grškovićeva 25, 1955.
Studentski dom „Cvjetno naselje“, Odranska 8, 1955.
Starački dom „Lavoslav Švarc“, Bukovačka 55, 1955. – 1956.
Ekonomski institut, Kennedyjev trg 7, 1957. – 1963.
Restaurant „Trnjanka“, Trnjanska cesta 31, 1959. – 1960.
Studentski dom „Ante Starčević“, Ljubljanska avenija 2, 1961.
Studentski dom „Stjepan Radić“, Horvoćanska cesta/ Jarunska cesta 2, 1961.

Hrvatska

Uređenje židovskog groblja, Koprivnica, 1930.
Spomenik palim Židovima u Prvom svjetskom ratu na koprivničkom groblju, Koprivnica, 1930.
Grobnica obitelji Löwy, Koprivnica, 1930.
Preoblikovanje sinagoge, Koprivnica, 1930.
Upravna zgrada Elektroprimorja, Viktora Cara Emina 2, Rijeka, 1953. – 1955.
Centralna trafostanica, Grohovčeva 2, Rijeka, 1960.
Studentski dom, I. G. Kovačića 4, Osijek, 1962.
Studentski dom Podmurvice, Čandekova 4, Rijeka, 1963.
Izletište šumarskog gospodarstva „Crna Gora“, Koprivnica, 1970.
Obiteljska kuća Švarc, Krešimirov trg 5, Koprivnica, 1973.
Spomenik židovskim žrtvama Drugog svjetskog rata na Židovskom groblju u Koprivnici ( preinaka spomenika iz 1930.)

Druge zemlje

Gradsko kupalište, Skoplje, Makedonija, 1950. – 1951.
Studentsko naselje, Skoplje, Makedonija, 1950. – 1951.
Administrativni centar, Skoplje, Makedonija, 1952. – 1953.
Dom invalida, Skoplje, Makedonija, 1953.
Gradski hotel s urbanističkim rješenjem šetališta uz Vardar, Skoplje, Makedonija
Robna kuća, Skoplje, Makedonija, 1957.
Savezna građevinska komora, Beograd, Srbija, 1958. – 1965.

Izvori:
Darja Radović Mahečić, Slavko Löwy – sustvaratelj hrvatske moderne arhitekture tridesetih godina, Horetzky i Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1999.
Darja Radović Mahečić- Slavko Löwy- elegancija jednostavnosti (intervju), Čovjek i prostor, br. 11 – 12, Zagreb, 1994.
Darja Radović Mahečić- Slavko Löwy- humano mjerilo stanovanja i rada, Život umjetnosti, br. 56 – 57, Zagreb, 1995.
Darja Radović Mahečić- Slavko Löwy 1904 – 1996., Čovjek i prostor, br. 1-2, Zagreb, 1996.
Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
Željka Čorak- U funkciji znaka- Drago Ibler i hrvatska arhitektura između dva rata, IPU, Zagreb, 1981.
Radovan Ivančević- Blok Zakladne bolnice u Zagrebu, Čovjek i prostor, br. 6, Zagreb, 1983.
Aleksander Laslo- Izgradnja javnih objekata u Zagrebu do 1940., Čovjek i prostor, br. 3, Zagreb, 1983.
Aleksander Laslo- Zagrebačka arhitektura 30 – tih, Čovjek i prostor, br. 1 – 4, Zagreb, 1987.
Tomislav Odak- Hrvatska arhitektonska alternativa 1945 – 85., Arhitektura, br. 196 – 199, Zagreb, 1986.
Vladimir Potočnjak- Arhitektura u Hrvatskoj, Građevinski vjesnik, br. 4 – 5, Zagreb, 1939.
Tomislav Premerl- Pobjeda moderne, Arhitektura, br. 156 – 157, Zagreb, 1976.
Tomislav Premerl- Hrvatska moderna arhitektura između dva rata- nova tradicija, NZMH, Zagreb, 1989.
Mali neboder za velikog čovjeka, na: portal Jutarnji.hr, 07.01.2009.[24.07.2015.]