Slavko Löwy

/Koprivnica, 1904. – Zagreb, 1996./

Studirao u Beču, Zagrebu i Dresdenu. Radio u Zagrebu (1931. – 1950.) i Skoplju (1950. – 1953.), potom je u Zagrebu vodio arhitektonski biro ″Löwy″. Njegova se ostvarenja odlikuju profinjenim proporcijama i racionalnom prostornom organizacijom. Poseban prinos hrvatskoj modernoj međuratnoj arhitekturi njegovi su prototipovi najamnih zgrada te uspješne interpolacije u postojeću građevnu strukturu grada. Ističu se izvedbe vila (Hirchler, tzv.  ″Šumski dvor″ na Gornjem Prekrižju 2, 1932. – 1933. i dr.), stambenih zgrada prema prototipskom prostornom rješenju u Borninoj, Derenčinovoj, Zvonimirovoj i Tuškanovoj ulici (1932. – 1938.), trgovačko – stambenih zgrada (prvi zagrebački  ″neboder″ u Masarykovoj ul. 22, 1933. – 1934.) i poslovno – stambenih zgrada (Draškovićeva ul. 13, 1937.), sve u Zagrebu. U Koprivnici je podignuo spomenik židovskim žrtvama i obnovio sinagogu (1930.). Nakon II. svjetskoga rata znalačkom primjenom tzv. internacionalnoga stila gradio je stambene zgrade, staračke i studentske domove, škole i hotele u Zagrebu, Skoplju, Rijeci i Osijeku. Dobio je Nagradu  ″Vladimir Nazor″ za životno djelo (1976.).

Izvor: lzmk

Foto: wikipedia