/1938, Novi Sad – 1999., Njemačka/

Vladimir Bonačić rođen je 1938. g u Novom Sadu. Odrastao je u Zagrebu, gdje je studirao nuklearnu eletkroniku na Fakultetu Elektrotehnike i računarstva, Sveučilišta u Zagrebu. Poslijediplomski studij slušao je u Londonu i Parizu, a doktorat je obranio 1967. g. iz područja prepoznavanja obrazaca i skrivenih struktura informacija.

Radio je u Hrvatskom nacionalnom istraživačkom institutu Ruđer Bošković u Zagrebu od 1964. g., u kojem je vodio labaratorij kibernetike 1969.-1973. Godine 1968. započeo je koristiti računalne sustava za stvaranje kibernetičke umjetnosti. Između 1970. i 1972. g. vodio je projekt Obrasci prepoznavanja i procesuiranja u Institutu Ruđer Bošković, a istovremeno je započeo razvijanje Računalno kontroliranog dinamičkog objekta, uz potporu UNESCO-a,  za kojeg je 1971. g radio kao savjetnik za umjetnost i znanost. Svoje prve dinamičke objekte  izložio je u sklopu Novih tendencija u Zagrebu 1969, a zatim i 1973. g. Surađivao je s Ivanom Piceljem te od 1967. s dizajnerom softvera Mirom A. Cimermanom. Prvu samostalnu izložbu imao je u Ljubljani 1972.

Izvor: Monoskop