/1924. – 2008./

«Tiha i samozatajna, pomalo tajnovita Marija Zidarić rođena je 1924. godine, te nakon osnovnog i nižeg školovanja upisala u prvoj generaciji Akademiju primijenjene umjetnosti, odjel za tekstil i kostimografiju u Zagrebu, koju je završila 1955. godine u klasi prof. Branke Hegedušić.

Od 1954. do 1989. godine, gotovo cijeli svoj radni vijek, radi u zagrebačkom kazalištu Komedija kao kostimografkinja i scenografkinja u te u Zagrebačkom kazalištu lutaka, na TV Zagreb, u kazalištima u Varaždinu, Tuzli, Banjoj Luci i Subotici. Bavila se i kreacijom scenskih lutaka, jedna je od prvih umjetnica koja pedesetih godina raskida s tradicijom realsocijalističkih okvira u umjetnosti u Hrvatskoj kad je riječ o tekstilu, oslanjajući se na narodnu tradiciju koju dopunjava bogatstvom oblika.

Od 1962. do 1981. godine radi kao profesorica za oblikovanje tekstila te povijesti tekstila i kostima na Odjelu za tekstilni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu i na Višoj tekstilnoj školi u Varaždinu. U mirovinu odlazi 1981. godine. Posebno predaje dizajn tekstila, a posebna ljubav su joj tapiserije.

Bila je članica ULUPUH-a i Društva likovnih umjetnika Istre. U Grožnjanu je od 1965. godine našla svoj drugi dom u svojoj Galeriji M65, provodeći ljeta u Grožnjanu, a jeseni i zime u Čakovcu, neumorno radeći i slikajući.

Uz svoj bogati kazališni opus kostimografkinje i scenografkinje, u nizu predstava stvarala je vizualni identitet kazališnih predstava, tako na primjer, u predstavi «Crveni kišobrani» i mnogim drugima. Paralelno se bavi grafikom i slikarstvom, posebno akvarelima ali i drugim tehnikama. Često kombinira različite tonove iste boje u svojim likovnim, a i kostimografskim rješenjima.

Samostalno izlaže u Zagrebu i Grožnjanu, Novigradu, Motovunu, Pazinu, Čakovcu, a 1996. godine imala je u Muzeju Međimurja Čakovec retrospektivnu izložbu u povodu 40. obljetnice umjetničkog rada. Sudjeluje u brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, u Varšavi, Minsku, Tbilisiju, Bukureštu, Sofiji, Budimpešti, Kini, Indiji, Pakistanu, Srbiji i Sloveniji.

U svojim se radovima upušta u slobodne, apstraktno lirske eksperimente, gradeći tajanstveni poetični svijet. Mnogi njezini radovi još čekaju na prve izložbe. Ono najmanje što se može učiniti je retrospektivna izložba, kako slika tako i radova iz kazališnog opusa, a doprinos Marije Zidarić hrvatskoj kulturi još ni izdaleka nije valoriziran.» (J. Šimunko, Međimurske novine, 15.7.2008., str. 21)